ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 47

poslužiti kao jako i moćno oružje za mobilizaciju novih snaga na ustanak samo ako ih pravilno narodu objasnimo. Pred nama leži još uvijek jedan od osnovnih naših političkih zadataka baš popularizacija Odluka III. zasjedanja AVNOJ-a. No, pri tom poslu nailazimo na dosta poteškoća. Jedna od najvećih poteškoća jeste ta, što su naši kadrovi još uvijek mlitavi u radu, nemaju dovoljno brzine ni prodornosti, i zadovoljavaju se samo s tim, da održe po neki miting i to veoma blijed u nekom selu, misleći da je s tim dovoljno učinjeno. Najbolji dokaz, da još uvijek nismo uspjeli da narod u dovoljnoj mjeri obavjestimo o svim odlukama i njihovom značaju jeste to, što nam mobilizacija još uvijek prilično slabo uspjeva, što sigurno ne bi bilo da je svima antifašistima Slavonije jasno, šta je sve riješeno na II. zasjedanju AVNOJ-a. Istina, uspjeli smo u Virovitičkom kotaru, da mobiliziramo preko 700 novih boraca i to na dobrovoljnoj bazi, na Požeškom kotaru oko 100 i na svim ostalim kotarevima oko 100 boraca. Taj broj nas nikako ne zadovoljava, jer je veoma mali prema mogućnostima, koje postoje za mobilizaciju. Uporno i neprekidno daljnje objašnjenje Odluka II. zasjedanja i s tim u vezi vršenje mobilizacije, smatramo našim osnovnim zadatkom. Radu sa nacionalnim manjinama smo također posvetili malo pažnje. Rezultat toga jeste to, da nam se brojno stanje u operativnim jedinicama naših nacionalnih manjina smanjuje. Sada smo pristupili održavanju širokih sastanaka sa Česima, posebno sa Mađarima i Nijemcima. Kanimo i izdati sve Odluke II. zasjedanja na jeziku pojedinih nacionalnih manjina. Konfiskacija imovine narodnih neprijatelja, koju u zadnje vrijeme vršimo, nije učinila onu korist, koju je trebala učiniti. Nismo ju dovoljno pripremili, niti politički dovoljno objasnili opravdane razloge te konfiskacije tako, da su mnogi Nijemci, koji i nisu bili fašisti i vezani uz Hitlera se uplašili, a neki čak pobjegli i u neprijateljska uporišta. Umjesto da smo konfiskacijom njih podijelili na dva tabora, to jest one poštene, da vežemo uz nas i da osjete sigurnost, da im se od nas neće ništa dogoditi, a one nepoštene, da propisno kaznimo i eventualno protjeramo neprijatelju u žicu. Sve odluke o konfiskaciji, koje su donijeli naši vojni sudovi u saglasnosti sa nadležnim NOO-ima, su u 98% slučajeva pravilne, tako da se tu nije mnogo griješilo. Najveći nedostatak, kako smo već naprijed naglasili, nedovoljna politička priprema za vršenje konfiskacije. Neprijatelj u zadnje vrijeme vrši u Slavoniji strahovit teror. Pljačka, pali i ubija. Tako je u Kapelni kotar Donji Miholjac zapalio 300 kuća, pobio oko 20 duša, oko 30 otjerao u logor, dok je sav ostali narod uspio da se skloni na naš oslobođeni teritorij, u Uskocima, kotar Nova Gradiška, neprijatelj je pobio oko 170 duša (Srba), a nešto otjerao u logor, zapaljena je Cemička Šumetlica kraj Nove Gradiške i narod otjeran u logor, u hrvatskim selima kao npr. u Vrhovinama kotar Brod, zapaljeno je 60 kuća, zatim su paljena hrvatska sela Korduševci, Šušnjevci i Klokočevik, sve na kotaru Brod. U Čepinu je ubijeno 24 osobe. U Lipovljanima (kotar Novska) ubijeno je 12 Hrvata. U Špišić-Bukovici neprijatelj je uz cestu objesio 8 Hrvata. Ovih dana je uspjelo jednoj većoj neprijateljskoj koloni upasti u naša oslobođena sela Bijelu, Donje, Srednje i Gornje Borke i Zaile i zapaliti ta sela po treći put. Ubijeno je 5 osoba iz Gornjih Boraka. Opljačkana sva imovina i otjerana stoka. U gradovima neprijateljski teror bjesni sve više. Tako je u Daruvaru ovih dana obješeno 19 naših simpatizera. Iz ovih nekoliko slučajeva može se 47