ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 48

razabrati kakovim zvjerstvima je pristupio okupator. No, i pored tih svih zločina, moral naroda je vrlo dobar. To se naročito može reći za sela Bijelu, Borke i Zaile. Odmah poslije odlaska neprijatelja otišli su naši drugovi tamo, da održe sa narodom sastanke, i da u dogovoru sa kotarskim NOO-om Daruvar izrade plan, kako će se pomoći tim selima. Poslije sastanaka, na kojima )se govorilo o pravljenju krova nad glavom, o nabavki onoga što je najnužnije iza život, narod se je uhvatio u kolo i igrao. Mjestimice neprijatelj ipak uspjeva da postiže svoj cilj. Mnogi vojni bjegunci, opet se odazivaju u neprijateljsku vojsku, iz sela Giletinaca i Hrvatske Šagovine, kotar Nova Gradiška, sav narod je pobjegao neprijatelju u uporište. Sa toga kotara otišlo je u Srbiju oko 30 osoba i to sve bogatiji ljudi. Ti ljudi izjavljuju, da odlaze u Srbiju zato »jer će se Engleska i Njemačka sporazumjeti i sklopiti mir« i oni odlaze u Srbiju, da se sklone. Kod Srba u Slavoniji još nismo uspjeli u potpunosti, da razbijemo uticaj, koji na njega vrše potajni četnički agenti i simpatizeri. Ovo naročito važi za sela na neoslobođenom teritoriju. U svojoj ogromnoj većini Srbi stoje čvrsto uz NOB, ali imade pojedinaca i to imućnijih ljudi, koji pokušavaju tu i tamo, da dižu svoj glas u odbranu kralja i dinastije, jer »kralj je još dijete, i on nije ništa kriv«. Takovi agenti rovare na Osječkom kotaru u Bijelom Brdu i Dalju, zatim u nekim selima Grubišnopoljskog kotara, Novskog i Brodskog. Pristalice pokvarene Mačekove klike također dižu glave. U zadnje vrijeme su održavali sastanke u Vinkovačkom kotaru (Šiškovci i Prkovci) zatim našičkom, osječkom, požeškom, najjači im je rad na novskom kotaru. Tamo održavaju javne sastanke pod rukovodstvom bivšeg narodnog zastupnika Joze Palajića i Beljana Joze, koji je bio na konferenciji pristaša HSS-a u Voćinu i koji je potpisao rezoluciju te konferencije. Ti banditi su uspjeli da nagovore domaće ljude u selima Jan ja Lipa, Nova Subotska, Stara Subotska, Puška, da prime oružje. U tom radu ih izdašno pomaže stari pokvarenjak Nikola Hundrić, koji je pobjegao neprijatelju. (U prilogu vam dostavljamo izvadak

1 iz neprijateljskih novina iz koga ćete vidjeti, kako taj pokvarenjak pokvareno laže). U redove JNOF-a uvukli su se razni pokvarenjaci, koji žele, da iznutra rovare i slabe naš pokret. K nama su došli samo radi toga, jer narod sve više simpatiše i pomaže NOB-u i odlazi u NOV, i oni klipšući za narodom, pristupili su k nama, ali svoj izdajnički rad nisu promjenili. Takovi tipovi kače se za najmanje sitnice i koriste svaku pa i najmanju nepravilnost, da u »blagoj« formi kritikuju naš pokret. Oni uvijek tvrde da je glavni razlog što pojedinci neće da idu u borbu taj, što se partizani navodno nedobro ophode prema njima. Jedan takav tip je na jednom sastanku rekao »kako će taj čovjek ići u partizane, kad su njemu neko veče došli partizani u kuću i pitali ga, zašto mu gori svijetlo u jedan sat noću«. Često kleveću naše političke radnike i niže rukovodioce, govore da nije potrebno organizacija AFŽ-a itd. U plenumu našeg Oblasnog NOO-a imademo dva takova čovjeka, od kojih je jedan otišao bez našega znanja u Daruvar na razgovor sa kotarskim predstojnikom i bivšim zastupnikom bivšeg HSS-a Častekom. Općenito mi smo uočili razorni rad takovih elemenata i protiv njih ćemo povesti najoštriju i političku i vojničku borbu sve do njihovog potpunog uništenja. Opomena druga Tita naišla je na dubok odjek. Ljudi o toj opomeni govore sa najvećim rešpektom, a mnogi i sa zabrinutošću. Naš veliki nedosta48