ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 418

joj Gundulić ne bi mogao zatvoriti kmeta bez dozvole kneza, kojemu bi morao prethodno slučaj obrazložiti i zakletvom potvrditi. Ako bi oštećeni žalbom uspio, Gundulić bi trebao platiti 30 dukata, od čega bi polovica išla žalitelju, a druga polovica za uzdržavanje vojnika. Takav prijedlog Trpanjaca odbačen je s 21 glasom, a usvojena je formulacija kao u prvostepenoj odluci, uz dopune: »Ako Gundulić nema dozvolu kaznenog suda, on treba imati dozvolu Malog vijeća ili onih koji te suce zamjenjuju. Razloge mora obrazložiti«. S takvom dopunom posljednji član pravilnika jednoglasno je prihvaćen.

65 U zaključku pravilnika navodi se da se sastoji od 11 članova, te da se stranke moraju točno i strogo njega pridržavati kad se javno objavi. Šiško Gundulić osuđuje se da plati troškove postupka, i to 18 dukata, koji će se oduzeti od novca koji je on već deponirao. Drugih 20 dukata Gundulić je dužan platiti Marku Basiljeviću, odvjetniku Trpanjaca. Još jedna parnica istih stranaka I ako nema izravne veze s naslovom, spomenut ćemo i parnicu vođenu iste godine među istim strankama. Pred sam kraj 1741. godine ponovno se Šiško Gundulić pojavio pred krivičnim sucima. Optužio je zastupnike trpanjskih crkava sv. Petra i sv. Roka da mu osporavaju dio uroda maslina koje se nalaze uz te crkve.

66 Izjavio je sucima da drži 60 stabala maslina blizu svog starog stranja u Trpnju. One su njegovo vlasništvo, dobio ih je diobom s braćom, što je vidljivo iz presude, koja je 1698. ubilježena na listu 78. knjige kancelarije. »Rod ovih maslina sad mi osporavaju Petar Krešić, Luka Despot i Pavo Feri, zastupnici crkve sv. Petra u Trpnju, moji kmetovi, pridržavajući urod tih maslina za tu crkvu. Ivan Krešić, zvan Porobilo, i Nikola Pavla Kovač, također moji kmetovi iz Trpnja, zastupnici crkve sv. Roka, ne žele mi dati polovicu ulja koje me godišnje pripada od maslina koje su posađene na mojoj zemlji blizu te crkve. Kapela sv. Roka u Trpnju sagrađena je u starini (ab antiquo) na vrhu brežuljka. Naokolo nije imala groblje. Pred oko 20 godina Trpanjci su, na mojoj zemlji ispod te crkve posadili masline i opasali ih dosta velikom suhozidinom, koja dolazi 10—15 pasa daleko do granice crkve«. O ovome je ispitan 17. prosinca 1741. Cvito Certić dao ovakav iskaz: »Erbosam roddom is Tarpgna i immam in cea 50 godisetaa, to i snam da ie tako sue kakoie u Capitulu. Od kad snam samoga Sebbe nighda tuu nije biilo grebglia oko rečene Zarque nikakua, osiem nazaada dua godiseta kadse u Mattizi napunnio Greb od Diezze, ucinillisu drughi goori u S. Roccu u nutra u Zarqui, ma na duooru nije grebba nikakua«.*

7 Zastupnici obaju crkava, zajedno s kapelanom Trpnja don Antunom Simonettijem, izjavili su da su za masline blizu stranja spremni zadovoljiti vlasnika polovicom ulja, prema ovogodišnjoj procjeni, a u « Conc. rog., vol. 159, f. 230. HAD. *

6 Div. e possesso de Criminali, vol. 29, f. 199 HAD. Gundulić je u tužbi, po običaju, tražio od suda da zaprijeti barabantima. 67 Ovaj dječji grob u crkvi sv. Roka spominje i D. Fabris u svojim elegijama Trpanjski stari zvuči, Zagreb 1938, 16. 418