ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 376
nosti i bogata opća kulturna tradicija i kulturno-prosvjetni nivo francuskog društva, došli su do punog izražaja u značajnom interesu javnosti i za arhivsku problematiku. U Parlamentu je podneseno 76 amandmana na 16 članova u zakonskom projektu! Sugestije i prijedlozi nisu bili o sporednim i nevažnim detaljima, već o nizu temeljnih-načelnih pitanja, kao npr.: tko će odlučivati o tome koja će se građa trajno čuvati; zaštita nacionalne arhivske baštine u odnosu na zaštitu društvenih interesa kao i interesa građana o kojima je riječ u arhivskoj građi; pravo na informaciju u odnosu prema poštivanju privatnog života građana; pravo vlasništva privatnih arhivalija prema potrebama znanstvenih istraživanja i nužnostima zaštite povijesne baštine; definiranje i pravno reguliranje cjelokupnog režima korištenja arhivalija; granice diskrecione ocjene uprave historijskih arhiva u pitanjima: odabiranja i izlučivanja registraturne građe, čuvanja i zaštite arhivalija, te izuzetnog odobravanja korištenja i one arhivske građe koja još nije pristupačna javnosti 3 , i si. U postupku donošenja ovog zakona temeljito je izmijenjen njegov projekt što ga je pripremila Direkcija francuskih arhiva. Tako doneseni arhivski pravni propisi zaslužuju podrobniji prikaz. 2. Zakonska je materija raspoređena u šest poglavlja, i to: opće odredbe; »javni arhivi«; »privatni arhivi«; zajedničke odredbe za »javne« i »privatne« arhive; kaznene odredbe, i »razne odredbe«. 2.1. Prvo poglavlje — »Opće odredbe« — donosi prije svega (čl. 1) definiciju »arhiva«, koja glasi: »Arhivi su skupnost dokumenata, bez obzira na vrijeme njihova nastanka, kao i na njihovu formu i materijalno-tehničku prirodu, izrađenih ili primljenih od bilo koje fizičke ili pravne osobe, i od bilo koje javne ili privatne djelatnosti ili organizma u izvršavanju njihovih aktivnosti«. Na istom mjestu (čl. 1, st. 2) dodaje se odmah izreka o svrsi čuvanja i zaštite »dokumenata«, pa se određuje, da je ona organizirana: »u javnom interesu, kako za potrebe uprave i za obranu prava fizičkih i pravnih osoba, javnih i privatnih, tako i za potrebe dokumentacije u povijesnim istraživanjima«. Uz ove propise u općim je odredbama samo još jedan član. Njime je normirana obaveza arhivskih radnika da čuvaju »profesionalnu tajnu«. Podrazumijevaju se podaci iz arhivske građe koja po zakonu nije dostupna javnosti. 2.2. Drugo poglavlje, o »javnim arhivima«, sažeto je u svega šest članova (čl. 3-8). »Javnim arhivima« se u smislu čl. 3 smatraju: a) »dokumenti« koji proizlaze iz djelatnosti »države«, »lokalnih zajednica«, »javnih ustanova i poduzeća«; b) »dokumenti što proizlaze iz rada privatnopravnih organizama, ovlaštenih za vršenje javnih službi ili neke javne misije«; c) »minute i repertoriji javnih ili ministerijalnih službenika«. Ovi su »arhivi« javno vlasništvo, i to vlasničko pravo ne može zastariti, bez obzira tko posjeduje ovakve arhivalije. Uvjeti čuvanja ovih »arhiva«, kaže se dalje u istom čl. 3, ne preciziraju se ovim zakonom, već posebnim dekretom Državnog savjeta 3 Isto. 376
