ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 360

države, onda će druga strana moći nesmetano napraviti kopiju, izvod ili fotografiju odnosnog dokumenta. No u iznimnim slučajevima dokumenti će se ustupati i na posudbu na određeno vrijeme (član 30). Spisi i dokumenti koji se isključivo odnose na privatno pravo ili interes privatnih osoba (pravnih) nastanjenih na teritoriju Kraljevine SHS bit će joj na osnovi toga i trajno dodijeljeni (član 31). Već tada je utanačeno, dakako bez konzultacije kompetentnih stručnjaka, da će oni spisi zadarskih arhiva koji svjedoče o mletačkoj upravi, kako je već spomenuto, ostati u cjelosti u Zadru. Članom 29. dogovoreno je da će do izvršenosti postupka podjele svi arhivi ostati nedirnuti na svojem mjestu, tamo gdje su zatečeni u listopadu 1918. godine. Buduća mješovita komisija je trebala odlučivati većinom glasova (član 28), ali se odmah na osnovi toga moglo naslutiti da će neminovno dolaziti do nesuglasica, posebno kada se tome pridruži antagonizam koji je među delegatima uvjetovala sama politička situacija, nesklad zbog podjele teritorija između tih dviju država. Štogod od toga se valjda i očekivalo, kako pokazuje činjenica da je već tada bilo odlučeno kako će u slučaju nesporazuma arbitar biti određen od stalnog sekretarijata Društva naroda, netom osnovanoga. Međutim, drugačiji ključ broja delegata nije stvarno bio moguć, pa je trebalo čekati rad komisije u praksi. III. Premda se u spomenutoj Konvenciji naglasilo da će komisija za podjelu dalmatinskih arhiva započeti rad već tri mjeseca nakon njezina stupanja na snagu, ipak se to nije obistinilo u tom roku. Možda je tome bio razlog što je ovaj problem trebalo rješavati u kompleksu podjele ostalih državnih dobara, pa je sama podjela arhiva postala posao od sekundarne važnosti. Tijekom 1923. god. ipak je konstituirana mješovita komisija za sistematizaciju i podjelu dobara između Kraljevine SHS i Italije, koja je bila zadužena za organizaciju cjelokupnog aparata u svrhu realizacije toga zamašnog posla. Predsjednik te komisije bio je dr. Jovo Metličić, dotadašnji istaknuti politički radnik Dalmacije. Posredništvom ove komisije Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine SHS sredinom 1923. god. iniciralo je akciju za pripremu podjele zadarskih arhiva. Dekretom od 20. lipnja te godine (br. 4539) ono je za jednog delegata u jugoslavensko-talijanskoj komisiji za podjelu »arhiva« postavilo dr. Antu Dulibića, sudskog savjetnika i političara iz Šibenika. Pored njega su u jugoslavensku delegaciju u svojstvu eksperata bili imenovani dr. Niko Depolo, vijećnik Stola sedmorice u Zagrebu, Ivan Galzigna, financijski dvorski savjetnik, Sava Bošković, vladin savjetnik i Dinko Buzolić, svi iz Splita. Bilo je predviđeno da će Komisiji povremeno, prema potrebi, pomagati posebni tehnički stručnjaci pojedinih struka,

9 što se kasnije nije ostvarilo, iako je za to bilo potrebe. Talijansku delegaciju u komisiji sačinjavali su Alfredo Bencovich, predsjednik suda i dr. Emilio Re, glavni arhivist bivšeg namjesničkog arhiva, tada pri prefekturi u Zadru, a u ulozi eksperta su fungirali sudski savjetnik Toramaso Medich, financijski savjetnik Antonio Smi9 Historijski arhiv u Zadru (HAZd), korespondencija D, broj 1. 360