ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 359
1922. godine 7 ; članovima 25—31. regulirana je podjela spisa dalmatinskih »arhiva«, »arhiva« čitave pokrajine, premda se to stvarno odnosilo jedino na arhiv i neke registrature Zadra. Zapravo to se u prvom redu odnosilo na pisani materijal koji je bio još uvijek potreban upravi, operativi. Kako pri sklapanju ovog sporazuma nisu sudjelovali arhivski stručnjaci, to je bilo moguće da Talijani nametnu član 31. u kojem se kaže: »Onaj dio zadarskih arhiva s aktima, dokumentima ili predmetima koji su u njoj sačuvani, a koji predstavljaju tragove ili uspomenu na gospodstvo Mletačke Republike u Dalmaciji neće biti predmet podjele; njih će zadržati talijanska država« (pasus drugi). 8 Tom Konvencijom su perfektuirane mnoge pojedinosti predstojećeg posla, ali je ona u sebi ipak krila mnoge nedorečenosti koje su kasnije izazivale nepotrebne sporove. Tada je određeno da se izvrši podjela »arhiva«, nekih kancelarijskih biblioteka, knjiga i javnih registara, bilježaka, računa, karata, planova, spisa, dokumenata, protokola, indeksa i ostalih predmeta (namještaj, slike) koji su ranije bili svojina austrougarskih vlasti, kancelarija i zavoda, građanskih i vojnih, kako državne uprave tako i samoupravnih i općinskih uprava. U tu svrhu je trebalo formirati posebnu komisiju u kojoj će obje strane biti zastupljene jednakim brojem zastupnika. Među »arhive« se ubrajaju tzv. protokolarni uredi odnosno njihov pisani materijal, kao i bilježnički spisi koji se čuvaju kod sudova. Za sjedište komisije, naravno, određen je Zadar, a ona je trebala započeti rad tri mjeseca po stupanju na snagu ovog sporazuma, dakle početkom 1923. godine. Prema članu 27. spomenutog sporazuma dužnosti buduće komisije su trebale biti slijedeće: izdvajanje spisa koji su neophodni upravnom aparatu jedne i druge države i usporedo s tim napraviti točne liste onih spisa koji će biti dostavljeni nadležnim vlastima na korištenje i čuvanje. Komisija je bila dužna obaviti odvajanje spisa tekuće administracije od onih starijih, nastalih četrdeset godina prije potpisivanja primirja (3. XI. 1918), dok će se s ostalim spisima, kako je rečeno, postupati prema pravilima koja će se donijeti za tzv. historijske spise. Oni tekući spisi koji se odnose na interese jedne od ovih dviju država komisija će podijeliti najprije i dati ih njima na službenu uporabu. Ako bude građe od interesa za obadvije države, a bude smatrana nedjeljivom iz bilo kojeg razloga, ta će građa u tom slučaju biti dodijeljena Kraljevini SHS, osobito onda ako se ona odnosi na svu Dalmaciju, tako da se Italiji eventualno ustupe oni spisi koji su od posebnog interesa za njoj anektirani teritorij. Sve to vrijedi isto tako za pomoćne knjige i bilježničke arhive. Istodobno je istaknuto (član 27 b Konvencije) da će »arhiv« odnosno registratura pokrajinskog (zemaljskog) dalmatinskog sabora u cjelosti pripasti Kraljevini SHS, a isto tako i registratura zemaljskog gospodarskog vijeća, osim spisa koji se neposredno odnose na teritorij pripojen Italiji. Isto vrijedi za arhiv političke općine Zadar, jer je njezin veći nekadašnji dio pripadao Kraljevini SHS. Ako neka arhivska građa bude dodijeljena jednoj strani, ali je stvarno od interesa za obje 7 Podrobnije je o tome pisao J. Nagy u beogradskom listu Novi život od 24. V. 1924; vidi Rapalski ugovor i sporazumi . . . glava V, član 25—31; Službene novine od 23. II. 1923. » J. Nagy, Naše arhivalno pitanje do konca godine 1923, Narodna starina, sv. 6, 1923, str. 758. 359
