ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 72

Split i splitsko okružje, kao jedna od najtežih mora kroz čitavo XIX stoljeće. Iako se je u prosim stoljeću većina stanovništva bavila poljoprivredom, ona je uvijek bila pasivna, nije bila kadra da ni polovicu godine ishrani domaće pučanstvo, pa su se osnovne živežne namirnice morale uvoziti.

5 Oba moguća izvora akumulacije kapitala kojim bi se unapredila poljoprivreda i dao poticaj razvitka obrta i industrije, bila su u prvoj polovici stoljeća ili sasvim uništena ili bitno osakaćena. Pomorstvo, koje je za vrijeme francuske vladavine skoro sasvim uništeno veoma se je sporo oporavljalo, i u splitskom okružju doseglo neko veće značenje tek u drugoj polovici stoljeća. Drugi izvor akumulacije kapitala, transitna trgovina, presušio je sasvim za vrijeme austrijske uprave. Raniji bujan promet preko splitske skele bio je posljedica dvaju faktora: postojanja domaće flote i organizirane trgovine preko Venecije. Sada su oba faktora otpala. Domaća flota je uništena a Venecija i sama okupirana, ne može diktirati trgovačku politiku, te se i sama bori za opstanak u suparništvu s Trstom, čiji razvoj austrijska uprava posebno protežira, jer je to najbliži izlnz na more austrijskim nasljednim zemljama. Ovim neprilikama sad pridolazi i treći faktor: željeznice. Trst se kao favorizirana luka povezuje s unutrišnjošću željezničkom prugom, a Split u svojem zaleđu nema dalje od dalmatinske granice, u unutrašnjosti Bosne ni kolskih puteva. Ipak karavane iz Bosne su u početku austrijske uprave i nadalje dolazile u splitski lazaret, koji je još nekoliko godina radio iako sa smanjenim kapacitetom. No austrijska uprava, očito ne shvaćajući značenje tranzitne trgovine za njezinu novostečenu nokrajinu Dalmaciju, zabranjuje pristup karavanama u Split, a god. 1822. zatvara r'p'mitivno ^ao nepotreban i splitski lazaret.

6 Snd su po najnužniju robu koja se tradicionalno uvozila iz Turske odlazili u Bosnu sami splitski trgovci. Zato oni traže ponovno otvaranje austrijskog konzulata u Travniku

7

, a splitski privrednici u potrazi za spasonosnom injekcijom koja bi dala impuls obamrloj privredi njihova grada i okružja ponovno se vraćaju na misao obnove karavanske trgovine. Oko svrsishodnosti i rentabilnosti takova oblika trgovine u novim uvietima razvila se je bila četrdesetih godina u onodobnom tisku živa diskusija. Dok su ie jedni (A. Fenzi) smatrali anahronizmom, Splićani F. Carrara i V. Nikolić su je živo zagovarali.

8 Iako je pobjedila ona struja koja ju je zagovarala, te je ona krajem 1845. god. zaista i obnovljena, a zajedno s njome ponovno otvoren i osposobljen snUtski lazaret, pokazalo se je ubrzo da je ona u novim uvjetima malo efikasna. Morao je to priznati i sam njezin vntreni zagovaratelj Vid Nikolić kad je kao tajnik Komore u izvještaju Ministarstvu za 1854.—56. izviestio kako promet te trgovine iz godine u godinu opada, jer ne može izdržati konkurenciju modernog oarobrod^rskog i željezničkog prometa. Tako je tijekom čitave prve nolovice XIX stoljeća ne samo glavna, nego skoro jedina grana privrede u ovom okružju bila ekstenzivna i zaostala poljoprivreda. 6 Vito Nikolić smatra da su dostoiali tek za 1/3 godine. Sravni njegov izvještaj za 1851. god. pogl. III., kao i tabele br. XIX—XXI. • G. Novak, Povjest Splita, III. s. 369—370. 7 Austrijski konzulat u Travniku prestao je radom 1820. god. Posljednji njegov konzul bio je bar. Bellerschein. (Arhiv Trgovinsko-industrijske komore u Splitu — TOK, IA5) 8 G. Novak, Pojest Splita, III.

, s. 371. 72