ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 349

12. Vestibuli trebaju biti opremljeni sa standardnim ugrađenim ormarima. 13. Sva ova načela treba primjenjivati posebno respektirajući opasnost od požara. U prilogu se navode i drugi standardi koje treba primjenjivati u gradnji centara kao vatrootporni zidovi, krovište, ulazi odnosno izlazi, rasvjetna mjesta, bojleri, prostor za preuzimanje građe, automatske štrcaljke, hidranti i si. U trećem dijelu knjige objavljene su bilješke V. Gondsona ml. o arhivskim kutijama, Hermine Baumhofer o postupku sa filmskim arhivom, te V. Gondosa ml. o zaštiti građe od požara. Na kraju ove korisne knjige nalazi se i selektivna bibliografija američkih i vanameričkih radova o problemima dotaknutih u knjizi: administracija i moderni arhivi, planiranje arhiva i arhivskih sabirnih centara, oprema arhiva i zaštita građe. Marijan Rastić Georg Heller — Karl Nehring: COMITATUS SIRMIENSIS (abecedna lista mjesnih imena u srijemskoj županiji od XI stolj. do 1918.). München 1973. Finougarski seminar Sveučilišta u Münchenu izdao je 1973. u svojoj seriji A »Die historischen Ortsnamen von Ungarni« kao sv. 1. knjigu »Comitatus Sirmiensis«, t.j. popis toponima i nekih ledinskih imena u srijemskoj županiji od XI stolj. do 1918. U najmanju ruku je čudno, da jedan finougarski seminar uključuje u svoju djelatnost sve toponime u Srijemu, i to još poslije mohačke bitke. Pripadnost mjesnih imena određenoj jezičnoj porodici ne definira se — kako znamo — njihovim položajem u jednoj županiji ili kakvoj drugoj teritorijalno-upravnoj jedinici, nego genezom i etimologijom. Autori kažu u predgovoru, da ovaj rad treba poslužiti kao: »nit vodilja za interdisciplinarna istraživanja, odnosno za one komplekse problema, za rješavanje kojih se zahtijeva poznavanje historijske mikrostrukture jednog geografskog područja tokom dužeg perioda; mogu ga [ovaj rad] iskoristiti historičari, arheolozi i etnografi, ali i lingvisti, koji znaju cijeniti datirana i pouzdano lokalizirana mjesna imena. Pokušali smo naći takav predio jugoistočne Evrope, istraživanje kojeg u navedenim naučnim područjima nailazi na određene poteškoće, karakteristične za ovaj projekt i njemu slične

... Zato je kao slučaj-model izabran Srijem, koji je u protekla 2 tisućljeća uvijek bio tampon-zona među susjednim velikim silama, a u njemu su neprestano fluktuirale razne narodnosti.« Objasnivši da su kronološke granice ove zbirke postavljene od XI stolj. do 1918, t. j. od vremena kad izvori postaju bar donekle »izdašni« pa do »kraja I svjetskog rata, koji je prouzrokovao opet jednu odlučnu — no niti izdaleka ne zadnju — prekretnicu u nemirnoj povijesti Srijema«, autori nas informiraju da do danas nije ni za jednu regiju jugoistočne Evrope postojao »historijsko-geografski popis mjesta s rasponom od najstarijih datiranih toponima do naših dana«. Zato se u Münchenu radi na »Historisches Ortsnamenverzeichnis von Südosteuropa« (v. najavljeni članak K. Nehringa u »Südostforschungen« 32/1973). Slijedi definicija geografskog i historijskog pojma »Srijem«. Sjevernu, istočnu i južnu granicu tvore Dunav i Sava; zapadna granica je tokom stoljeća bila »prilično nestalna«, pa su autori odlučili da je fiksiraju sa stanjem granice Srijemske županije 1918. Tako je u okvir prikazanog rada ušla i prijašnja vukovska županija. 349