ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 350

Kontinuitet u kronologiji ipak donekie slabi za razdoblje turske vladavine cea 1520. — cea 1720. Kao nalazišta toponima od XI stolj. do cea 1520. mogli su autori upotrebiti samo objavljene izvore, jer je rok završetka posla bio kratak. Za tursku vladavinu ekscerpirano je samo Sabanovićevo djelo »Turski izvori za istoriju Beograda«, I/l (Beograd 1964.) i Smičiklasova »Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije«, zatim geografske karte onoga vremena i putopisi. Znači, autorima je izmakla literatura o djelovanju crkve pod Turcima. Očite nedostatke u obradi toponomastike iz turskog doba opravdavaju autori činjenicom, da u okviru istog »Sonderforschungbereich 18«, kamo spada i prikazana monografija, rade E. Albrecht i K. Kreiser na »osmanskim toponimima jugoistočne Evrope«, pa će oni prezentirati mjesna imena iz turskog perioda. Karakteristično za toponomastičke izvore za treće razdoblje (1720—1918) je obilje ledinskih imena, koja pomažu da se lokaliziraju mnoga srednjovjekovna mjesna imena. Prikazujući rezultat svog rada, autori ističu da on omogućuje za područje Srijema: — »pouzdanije nego dosad odrediti starost oblika mjesnih imena, pa iz toga izvesti zaključke o oblicima naselja, jezičnim i etničkim slojevima, pa eventualno i o privrednoj situaciji stanovništva; — utvrditi granice arhiđakonata, pa prema tome i sfere utjecaja pojedinih biskupija; utvrditi granice latifundija i područja regalnih prava; — iz kontinuiteta ili diskontinuiteta oblika pojedinih toponima izvesti zaključke o održanju starih naselja ili osnivanju novih; — konkretizirati osobitosti vojnog i civilnog područja u XVIII stolj.;« Inače se u cijelom predgovoru nigdje ne kaže, da je Srijem danas u Jugoslaviji! Slijedi 219 stranica abecednog popisa srijemskih toponima, i to sa svim njihovim varijantama, onako kako su zabilježeni u izvorima. Veliki je nedostatak što očite pogreške u izvorima (npr. Raiczroszello = Rajevo selo) nisu odmah označene kao takve. Šteta što je upotrebljen samo jedan tip slova za sve natuknice. Upotrebijena bibliografija nije kompletna: npr. prijevod putopisa Evlije Čelebije na mađarski je uzet u obzir, a Šabanovićev prijevod na naš jezik nije. Bösendörferovih i Pavičićevih djela nema nigdje. Neki relativno lako dostupni i pregledni izvori, npr. indeksi i spisi Slavonske generalkomande u Arhivu Hrvatske, ili indeksi Dvorskog ratnog vijeća u bečkom Kriegsarchivu, pa analogno u Hofkammerarchivu, nisu konzultirani. Naš čitalac bi se po ovim autorima, trebao pomiriti s mađarskim grafijama hrvatskih imena u popratnom tekstu, npr. »Komitat Valkö« = vukovska županija, »Brodar.cs Istvan« = Stjepan Brodarić. Ima i manjih netočnosti, npr. »čardak« ne znači uvijek »Wehrdorf«. Na kraju je reproducirana geografska karta »Szerem vârmegye terkepe« Pâla Gönczyja iz 1897. Zašto nije sastavljena posebna karta s ucrtanim mjestima, koja se spominju u popisu? Autori su propustili da ostvare vrijedan prilog historijskoj toponomastici. I. Filipovič Zbornik Historijskog instituta JAZU 7, Zagreb 1974. Posvećen akademiku Marku Kostrenčiću o njegovu 90. rođendanu. M. Kostrenčić, Ljudevit Gaj (5—15), podredio je karakter članka namjeni za koju je bio prvobitno predviđen, pa i sam ističe da je »članak koncipiran kao govor koji se imao održati o stotoj obljetnici njegove smrti«. Vrlo sažeto dat je presjek glavnih momenata iz Gajeva životaj, punog mijena. 350