ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 321

Međutim, veliki teritorijalni opseg otočkih komuna, prije svega hvarsko-bračko-viške općine, ne dopušta da se uhodani »kopneni« sistemi primijene i na otocima. Već sama činjenica da je u općinsku organizaciju udruženo nekoliko otoka djelovala je razorno na društvo. Dakako, u općinskoj se zajednici stvara samo jedno upravno središte, ali općine nisu u stoljetnom razvitku mogle izbjeći da se i neka druga istaknuta naselja unutar njihovih granica ne pokušaju nametnuti metropoli. Prema tome, suparništvo između dosta izjednačenih naselja jest ne samo moguće, nego i razumljivo, jer svako veće mjesto teži za tim da se osamostali. Da to nisu samo pretpostavke pokazuje primjer najveće jadranske komune, naime, hvarsko-bračko-viške općine: najprije se izdvojila Korčula, zatim je otpao Brač tako da je na kraju samo Vis ostao u zajednici s Hvarom. Ne samo to. Kad je Venecija do kraja XIII st. namjerno podizala sve više grad Hvar, osjećali su se zapostavljeni Starigrad i Vis tako da dolazi do suparničke borbe koja upravo u doba Ivanića poprima najoštrije oblike. Budući da se društvo u dalmatinskoj komuni stvara i rastvara pod snažnim utjecajem političkih struktura, spomenuta politička organizacija hvarsko-viške komune bitno utječe i na staleški život. Kao i u drugim komunama i u ovoj se formiralo plemićko vijeće (consilium), ali je bitna razlika između nje i kopnenih komuna u tome što se hvarski vijećnici nalaze po čitavom otoku! Prema tome hvarski vijećnik ne stanuje samo u metropoli, u Hvaru, kao što je to slučaj u kopnenim gradovima, nego i u Starom gradu ili na Visu, ondje gdje ima svoj posjed.

103 Ta činjenica ima dalekosežne posljedice u političkoj strukturi općine. Vijećnike je znatno teže skupiti na sjednice jer onaj tko nije zainteresiran jednostavno neće doći. Pozivi se za sjednice doduše šalju uvijek po čitavom otoku i na Vis (in casalibus et in Lissa), ali vidjet ćemo kasnije da ni to nije mnogo koristilo. Ako se, naime, hvarski vijećnik morao zakleti da se dužan odazvati na poziv kneza ili njegova zamjenika na sjednice vijeća, onda takva nametnuta obaveza daje naslutiti da hvarskog plemića često ne zanima što će mletački knez i njegovi kolege u Hvaru raspravljati. Želeći po svoj prilici spriječiti učestale izostanke sa sjednica, gradska uprava kojoj je na čelu za sastavljanja statuta knez Zanotto Lauredan stvara zaključak da »amodo in antea quilibet confiliarius Pharensis teneatur et deb eat stare in civitate cum omnibus suis familiis, massariciis et rebus continue, ut alii cives de consilio habitant, et non habitare in Lissa neque in casalibus«.

104 Tko prekrši ovu odredbu plaća svaki put 25 libara globe; ako nema odakle platiti, briše se iz vijeća (debeat ille talis esse cancellatus de consilio) i ne može biti »iudex nec habere aliquod officium vel onorem civitatis, ut alii de consilio habent«.

105 Vidjet ćemo kasnije da je sama mletačka uprava bila kriva što su se neki hvarski plemići raselili po otoku. Međutim, hvarska uprava nema samo neprilike s vijećnicima koji stanuju izvan grada Hvara. I oni koji su se nalazili u gradu zanemarivali bi sjednice, pa je za njih u statutu također stvorena odredba: »Quilibet consiliarius, qui non iret ad consilium ad tertium sonum campane, que pulsatur pro consilio« kažnjava se globom. Jasno ako nema opravdan razlog za izostanak (salvo iusto impedimento).

106 No, poduzete mjere protiv »provincijskih vijećnika« u prvoj polovici XIV st. na Hvaru nisu mnogo koristile, prije svega zato što je izo21 Arhivski vjesnik 321