ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 318
da je svojim sudjelovanjem u vlasti što bolje učvrsti. A podložniku ili kmetu na sjeveru prva je pomisao da se riješi vlastelina i da pod drugim »gospodarom« pokuša poboljšati svoj položaj. Zato društveni pokreti, previranja, preokreti, tučnjave itd. u dalmatinskoj općini imaju sasvim drugačiji sadržaj nego oni u Slavoniji. Međutim, izjednačenost u pravnom položaju, tj. jednaki pravni položaj svih članova općine, bez obzira na stalešku ili klasnu pripadnost, vrlo blagotvorno djeluje i na ekonomske odnose. Naime, u društvu tako pravno izjednačenih stanovnika nema težačke zavisti prema plemićkom bogatstvu. Jer svaki član općine — dakle i onaj koji živi daleko od gradskih zidina — ima teoretsku mogućnost da se spretnim poslovima u gradu ili vani na selu obogati. Ne samo on. Svaki došljak u grad može postići isto. Preduvjet je spretnost i, prije svega, kapital! Tko ga ima, njemu su sva vrata otvorena. Stoga je gospodarski život u gradu neobično bujan, ne koče ga feudalni odnosi. U dalmatinskoj ćemo općini u srednjem vijeku posvuda naići na marljive i radišne ljude koji prihvaćaju svaki posao. Svaki se stanovnik općine bavi nekim poslom jer zna, ako se trudi da uspjeh neće izostati. Treba posebno isticati da je riječ o svakom stanovniku, budući da bavljenje različitim poslovima nije uvjetovano staleškom, dakle pravnom ili klasnom, dakle materijalnom strukturom stanovništva. Nerijetko ćemo naći da se obrtnik bavi težačkim poslom, ali će težaštinu prihvatiti i trgovac, štoviše, poneki svećenik, koji od tog posla očekuje zaradu. Tu nema prijezira prema poslu, u njega se ulazi dobrovoljno. Zato u dalmatinskoj općini u načelu nema dioba poslova na »gospodske« i »seljačke« i stoga i nema gospodarske napetosti među različitim slojevima. Točno je doduše da će patricij at lakše doći do kapitala od pučana, ali to ne znači da će ovaj zavidno gledati na njegove uspiehe i da ^e nastojati da ga onemogući. To posebno vriiedi za otočke komune. Ondje ćemo posvuda naići na bogate težake koii se PO svom materijalnom položaiu nipošto ne razlikuju od plemića. Pokazat ćemo na primieru hvarsko-viške komune kako ti seliaci. težaci — ali i plemići — i ne žele doći stanovati u grad. Težak želi živieti uz zemlju koja je vani. izvan Prada njegova osnovna ekonomska podloga života. Prema tome, društvo koje u dalmatinskoj komuni raste na istoj ili sličnoj ekonomskoj osnovi nema razloga za suparničke borbe na gospodarskom polju. U dalmatinskoj općini nema »rezervata« ili poslova samo za plemiće. Ponavljamo, svi rade sve! A budući da borba među pojedinim staležima postoji, valja njezine uzroke tražiti na drugoj strani, a ne u ekonomici. Bilo bi, razumije se, pogrešno kad bismo potpuno osporavali ulogu gospodarskog elementa u društvenim pokretima u Dalmaciji. Uvjerit ćemo se naprotiv da je ponekad poticaj za borbu među strankama gospodarske prirode i da upravo on daje borbama posebnu napetost. Naime, kad pučanin ili težak polazi u borbu za veća politička prava, koja treba oduzeti plemstvu, onda ne vidi razlog zašto ne bi usput oduzeo plemiću i ljetinu. No, ako već gospodarstvo nije dalmatinsko gradsko stanovništvo razbilo na različite slojeve, to ne znači da nije bilo klasnih, staleških i socijalnih razlika. Naprotiv, socijalne se razlike stvaraju u komuni od samog početka, tj. od formiranja srednjovjekovne općine. Za to je pi318
