ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 319

tanje vrlo poučan Tomin opis života Salonitanaca nakon povratka s otoKa u Dioklecijanovu palaču. Toma priča kako su vođa Sever i njegovi ljuai zauzeli najbolje položaje u palači, a bez sumnje je tako bilo i u ostalim komunama. Društvene razlike su prirodna posljedica nove političke strukture. I klasna, materijalna podvojenost ih prati bez sumnje od početka komuna. M aime, stanovnici tih malih primorskih mjesta ne nalaze jednaki put i način do materijalnog blagostanja. Dok napredovanje pojedinca u društvu i njegovo obogaćenje možemo logičkim pretpostavkama opravdati, u stvaranju staleških razlika, dakle u stvaranju pravnih razlika nema toliko pravilnosti i zakonitosti. Ćini se da svaka komuna izgrađuje svoj staleški sistem, premda nekih bitnih razlika u pravnom razvitku jadranskih komuna i nema. Prvo na što smo dužni upozoriti kad raspravljamo o stvaranju staleških razlika jest civitet •—• razlika u javno-pravnom položaju među općinskim stanovnicima. Naime, prema pravu uživanja javnih dužnosti stanovnici se komune dijele na građane (cives) i stanovnike (habitatores). Samo prvi mogu vršiti različite službe i dužnosti i s njima u vezi uživati i javne povlastice. Prema tome, civitet je ona nužna osnova s kojom počinje uspon u politički život u gradu ili točnije na području općine. Uspon za one koji to žele jer treba reći i to da je u dalmatinskoj komuni znatno veći broj stanovnika od građana. Rijetki podaci upućuju na zaključak da se u politički život uključuju samo pojedinci kojima je stalo da dođu do gradskih činovničkih služba. No, takvih nema mnogo. Notarski spisi iz kraja XI1Ï st. iz Zadra nedvoumno pokazuju da su cives članovi gradskog patricijata, dok su gotovo svi ostali stanovnici habitatores, dakle ljudi kojima uopće nije stalo tko upravlja komunom i tko je na vlasti. Među »stanovnicima« pretežu trgovci, domaći i strani, koji dolaze u grad zbog svojih poslova i prepuštaju drugima da vode općinsku politiku.

97 Stoga se smije tvrditi da u srednjovjekovnoj dalmatinskoj komuni prevladava poslovan trgovački duh, a taj nema mnogo smisla ni za staleško napredovanje ni za političke poslove. Materijalno najbolje osigurana grupa stanovnika — to su bogati trgovci — ne žele se ugurati među patricij at te zato ostaju materijalno i politički posve neovisni od općine. To, dakako, ne znači da će upravo takav poredak ostati tokom čitava srednjeg vijeka. Naprotiv, bogati će trgovac prvi načeti stalešku ravnotežu u komuni, onu koja je stvorena do sredine XIV st. Naime, u svim komunama dolazi prije ili kasnije do izdvajanja vlastele, patricijata. Put i način je različit, ali krajnji je rezultat u svim komunama podjednak. Prema nekim podacima iz sredine XIII st. s otoka Krka smijemo zaključivati da su upravo »gospodari« otoka, krčki knezovi, stvarali plemiće (nobiles) tako da su pojedincima dijelili oproste od plaćanja javnih podavanja (dacia et tributa).

98 Kad je jednom na spomenuti način stečena povlastica, oprost ona prelazi od oca na sina tako da se postepeno po općinama uzdižu privilegirane obitelji — vlastela. U njihovim je rukama usredotočena također i vlast. Međutim, u onim dalmatinskim komunama u kojima su se od početka XII st. mijenjali razičiti knezovi (comités) koji nisu imali toliki utjecaj u komuni, proces se izdvajanja vlastele odvija na nešto drugačiji način. Ali, i u njima je članstvo u političkim tijelima — velikom i malom vijeću — najsigurniji put da se dođe do vlasti i plemenitosti, do nobiliteta. Zadar je na primjer za bune 319