ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 298

koje će neminovno nastati ako današnje stanje, naprijed ukratko opisano, u registraturama ostane nepromijenjeno i ako se u njima nastavi dosadašnjom praksom. Među područja gdje bi prvenstveno trebalo pristupiti osnivanju međuarhiva spada nesumnjivo područje što ga čine organi i ustanove republičke uprave i uprave uopće, a također i pojedini sektori privrede. Osnivanje prvoga međuarhiva na ovim područjima bio bi ujedno poticaj i uzor za osnivanje međuarhiva na drugim mjestima, gdje za to postoji potreba. Za međuarhiv potreban je, razumije se, spremišni prostor. Taj prostor se može osigurati i u staroj zgradi (ili zgradama) i opremiti jeftinijom opremom (police, manipulativni stolovi, osiguranje protiv požara). Bilo bi korisno i praktično da ova zgrada bude što manje udaljena od zgrada organa uprave i ustanova iz čijih se kancelarija građa smješta u međuarhiv. Ukoliko bi se osigurao veći prostor za međuarhiv utoliko bi se u njega moglo smjestiti građu većeg broja imalaca registratura i povoljnije riješiti smještaj građe i ostale probleme nagomilane u registraturama. Kao primjer navodimo uvjete osnivanja međuarhiva za 14 republičkih organa uprave (Sabor SRH, Izvršno vijeće Sabora, deset republičkih sekretarijata i dva republička zavoda — za plan i za statistiku). U registraturama ovih 14 imalaca ima ukupno oko 5500 dužnih metara polica građe. Sva je ova građa, uz beznačajne izuzetke, nastala u razdoblju od 1945. do 1973. godine, dakle u toku 28 godina. Prosječni godišnji prirast nove građe u jednoj od ovih registratura je 9 dužnih metara, što na svih 14 registratura iznosi ukupno 126 dužnih metara godišnje. Ako bi se u međuarhivu osigurao prostor samo za 3000—3200 dužnih metara polica i iz navedenih registratura preuzelo toliko građe, prvenstveno lošije smještene, tada bi se u registraturama oslobodilo više od polovice prostora, što bi kod njih omogućilo poboljšanje i normaliziranje stanja. Odabiranjem i izlučivanjem građe u međuarhivu oslobođavao bi se prostor za dalje, postupno preuzimanje građe iz registratura. Čim bi Arhiv Hrvatske kao nadležni arhiv raspolagao spremišnim prostorom postupno bi preuzimao najstariju građu iz međuarhiva. U ovakvom međuarhivu trebalo bi trajno zaposliti najmanje dva radnika s višom (ili srednjom) školskom spremom i određenim iskustvom na uredskim poslovima, te jednog radnika s nižom školskom spremom. (Prva dvojica odgovaraju zvanju arhivskog pomoćnika u arhivskoj službi, a treći zvanju arhivskog manipulanta.) Organizaciono bi međuarhiv spadao u sastav jednoga iz kruga imalaca registratura za koje je međuarhiv osnovan (Izvršno vijeće?) Međuarhiv bi financirala uprava, bilo da bude na budžetu jednoga od učesnika imalaca registratura, bilo da međuarhiv sufinanciraju zainteresirani imaoci registratura razmjerno svojoj građi predanoj međuarhivu. Arhiv Hrvatske bi osigurao stručnu pomoć i vođenje međuarhiva: planiranje rada počevši s preuzimanjem građe u međuarhiv do predaje građe Arhivu Hrvatske, nadzor i pomoć uputama kod odabiranja i izlučivanja (škartiranja), utvrđivanje načina sređivanja i izrade evidencija o 298