ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 299
građi i drugo što je za stručni rad u međuarhivu potrebno. Arhiv Hrvatske bi vodio nadzor nad cjelokupnim radom međuarhiva u stručnom pogledu. Prema ovomu primjeru i u ovomu smislu može se preporučiti osnivanje međuarhiva i u sjedištima regionalnih arhiva, gdje za to postoji potreba. Koristi od međuarhiva su mnogostruke, kako za imaoce građe, tako i za samu građu. Skartirana građa u međuarhivu kao i smanjene količine građe u registraturi moći će se pravilno i normalno smjestiti, osigurati i držati u sređenom stanju. Time će se postići da građa na jednom mjestu bude bolje i sigurnije smještena, nego u sadašnjim pretrpanim registraturnim prostorijama, a sređena i pregledna bit će lako i brzo upotrebljiva. Tako će građa moći u potpunosti zadovoljiti potrebe operative, građana i kasnije istraživača. U međuarhivu će građu sređivati, škartirati i za nju biti odgovorni stručni radnici, kojima će to biti jedini posao i zaduženje, a ne privremeni i sporedni posao, kako je to danas slučaj u većem broju registratura. Ovakvi stalni radnici, izvježbani i iskusni u poslovima obrade, rukovanja i čuvanja građe mnogo će pridonjeti kvaliteti i efikasnosti rada. Smanjene količine građe (i to nove) koje će ostati u registraturi moći će se bez većeg rizika povjeravati na brigu i manipuliranje radniku uz druge poslove. Ako se radnici budu morali i mijenjati na ovom zaduženju, novi će se radnik lakše uputiti u rad s manjom količinom novije građe. U međuarhivu će biti moguće redovitije provođenje odabiranja i izlučivanja građe, što je, unatoč svim nastojanjima arhivske službe, u registraturama zapušteno i vrlo teško provedivo. Posljedica je da su registrature opterećene suvišnim balastom, uslijed čega je otežano građu držati u sređenom stanju, te povoljno smjestiti i osigurati građu koja je za trajno čuvanje. Osnivanje međuarhiva predstavljalo bi za osnivače i materijalne koristi. Međuarhivi su provizorna, prolazna spremišta, kojih je ustrojavanje i oprema jeftinije, nego podizanje i oprema skupog uredskog (i arhivskog) prostora. Osnivanje međuarhiva i njegovo uzdržavanje zajedničkim sredstvim imalaca registratura bit će, bez sumnje, za pojedinog imaoca jeftinije, nego dobro, pravilno i propisno uzdržavanje građe u vlastitoj registraturi. Općenito se može sa sigurnošću konstatirati da će se sva pitanja nagomilana u registraturama jeftinije, lakše i brže riješiti zajednički za sve registrature, nego li pojedinačno za svaku registraturu. U propisima o uredskom poslovanju trebalo bi predvidjeti mogućnost osnivanja međuarhiva, a odredbom arhivskog zakona osigurati obavezu periodičnog odabiranja i izlučivanja registraturne građe. Provođenjem naprijed izloženoga riješili bi se problemi nagomilani u registraturama. U protivnom će se ti problemi i dalje nagomilavati, anjihovo rješavanje postaj at će sve teže i skuplje, a opasnosti od štete na građi sve veće. Ne valja zaboravljati da šteta prouzrokovana na registraturnoj i arhivskoj građi predstavlja štetu za zajednicu i nacionalnu kulturu. Otuda brigu o osiguranju i sačuvanju ove građe treba da dijele s arhivskom službom i drugi kompetentni društveni faktori. 299
