ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 297
\ prema potrebi, ili po isteku određenog roka po nastanku građe. Taj rok ni u jednoj zemlji nije kraći od pet godina. U međuarhivu građa se čisti i kancelarijski sredi, ukoliko to eventualno nije u registraturi do kraja provedeno. Zatim se vrši izlučivanje bezvrijedne građe i time se već počinje priprema za predaju građe nadležnoj arhivskoj ustanovi. U međuarhivu može na istoj građi, do njene predaje arhivu biti izvršeno i više nego jedno izlučivanje, što će ovisiti 0 isteku rokova čuvanja i prestanku vrijednosti pojedinih dijelova registraturne građe. Dalje se u međuarhivu izrađuju evidencije ili informativna pomagala za onu građu, ili dijelove građe, za koju nikakva pomagala nisu izrađivana u administraciji. Važna funkcija međuarhiva je održavanje veze s organima i ustanovama kojih je građa u međuarhivu, radi izdavanja i ponovnog vraćanja spisa i podataka potrebnih za tekući rad organa i ustanova. U međuarhivu valja zaposliti radnike koji će ovu vezu s administracijom moći održavati brzo i sigurno. Građa se iz međuarhiva predaje arhivu prema konkretnim mogućnostima i potrebi. Neke zemlje predviđaju držanje građe u međuarhivu do 15 godina. Načelno će međuarhiv građu predavati kancelarijski sređenu arhivu kada građi prestaje važnost i vrijednost za korištenje od strane operative (»primarna vrijednost«), a poraste joj vrijednost za naučna istraživanja (»sekundarna vrijednost«) i dođe vrijeme da je pristupačna javnosti. Nema sumnje da je i kod nas već poodavno nastupilo stanje koje traži da se počne osnivanjem međuarhiva. iRegistrature su prepune građe, pa je građa vrlo često u nesređenom stanju, što onemogućava njeno korištenje. Uslijed pretrpanosti niie moguće pravilno čuvanje i osiguranje građe, niti je bez većeg truda i troška moguće vršiti prijeko potrebna izlučivanja bezvrijedne građe. Zbog toga se izlučivanja u registraturama vrlo malo vrše s najčešćim obrazloženjem imalaca da za to nemaju radne snage, vremena i sredstava. U ovakvoj situaciji javlja se sklonost samovoljnom i nestručnom uništavanju građe bez sudjelovanja 1 odobrenja nadležnog arhiva, što ne samo da se protivi izričitim zakonskim propisima, već i ozbiljno prijeti nepopravljivom štetom, kako za interese zajednice i građana, tako i za naučna istraživanja i nacionalnu kulturu. Pored preobilja građe u relativno skučenom prostoru nedaćama u registraturi pridonosi nedostatak i nestručnost radnika potrebnih u registraturi. Rad u registraturi i brigu o njoj valja povjeriti radniku, koji za taj rad ima dovoljno znanja i iskustva. U nekim registraturama takvog radnika uopće nema, već je registratura nečija sasvim sporedna briga. Ima opet registratura u kojima se zaduženi za registraturu često mijenjaju i ne upoznavši se dobro s registraturom i poslom u registraturi. koga se ljudi nerado prihvaćaju. Cesta ie praksa da se registratura povjerava radniku za kojega se smatra da bilo iz koga razloga nije ni za kakav drugi posao. Takav je još manje za registraturu, gdje se traži održavanje reda, točnost i sistematičnost. U današnjim našim okolnostima i mogućnostima ovakvo stanje u registraturama može se promijeniti i poboljšati osnivanjem međuarhiva za pojedine sektore, odnosno za određene krugove imalaca registratura. Jedino se tim putem u sadašnjem času mogu preduhitriti i spriječiti štete 297
