ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 285
Kako smo već rekli, sve ove elemente potrebne pri izradi inventara fonda možemo ovdje naći, jedino što sastavljači »Generalnog inventara« nisu bili dosljedni pri njihovom upisivanju u rubrike. To naročito važi za vremenske raspone koji su ponekad upisivani u rubriku broj 1, a ponekad u rubriku broj 2 inventara, što u krajnjoj liniji nije bitno. Na temelju izloženog moramo istaći da se radilo po tadašnjim pravilima kancelarijskog poslovanja, a mnogi od tih osnovnih elemenata ostali su do danas dio bitnih elemenata arhivistički izrađenog inventara. Fondove mletačke uprave austrijska administracija zatekla je sređene i inventarizirane. 40 Međutim, poslije eliminacije izvršene na već spomenutim fondovima pristupilo se njihovom ponovnom inventariziranju, a za neke je izrađen novi, bolji inventar. Tako su spisi generalnih providura za Dalmaciju i Albaniju u ovom Općem inventaru dobili i podserije s oznakom količine spisa i knjiga. Inventar fonda topografskih, katastarskih i drugih karata izrađen je vrlo detaljno još za mletačke uprave pa je ovdje, uz neke nadopune, uglavnom prepisan. Njemu ni danas ne bi mogli naći veće zamjerke. Inventar fonda broj 3 ima naslov »Fontico, lazzaretto e lepros! in Zadra« međutim, građa nije upisana, već napomena, da su spisi i knjige ovog fonda predani Anti Giglianoviću 29.VI 1812. po naređenju generalnog tajnika Intendence, pa se pozivaju na revers broj 3, koji se čuva u svežnju gdje su se nalazili inventari. Iz ovog vidimo da je komisija radila na temelju inventara fondova ili možda nekog starog Općeg inventara, aid svakako na osnovu dokumentacije koja se čuvala. Budući da se spisi spomenutog fonda nisu više nalazili u Arhivu, inventar fonda nisu ni mogli napraviti, a ako je već postojao stari inventar iz istih ga razloga nisu htjeli prepisati, što je i logično. Fond spisa zadarskih kapetana pretrpio je velike promjene eliminacijom, pa je bilo potrebno izraditi novi inventar što je ovom prilikom i učinjeno, ali bez oznake količine spisa. Kod fonda spisa Fiksalnog savjetnika 1789 do 1811 (Consultor legale et avvocato fiscale) suvremeno je riješen problem razgraničenja fondova. Napominjemo da se tada strogo pazilo da se fondovi jedne administracije ne spajaju s fondovima administracije koja ju je naslijedila. U ovom slučaju tvorac fonda svoju funkciju počeo je vršiti za mletačke uprave, a nastavio u nešto izmijenjenoj formi i s novim funkcijama i za Prve austrijske vladavine i Francuske uprave do 1811 godine. Međutim, autori »Generalnog inventara« nisu fond razgraničili prema prethodniku ili slijedniku, vjerujemo zbog toga, jer se promjena administracije nije bitno i neposredno odrazila u zadacima i funkcijama tvorca fonda. U drugoj polovici XIX stoljeća razgraničenje je izvršeno pa su od ovog fonda, sasvim pogrešno, napravili tri. Nedavno su ovi fondovi spojeni u jedan jedinstveni, isto onako kako su to smatrali logičnim i sastavljači Općeg inventara iz 1828 godine. Fondovi nastali za prve austrijske vladavine preuzeti su u Arhiv i inventarizirani onako kako su bili i u registraturi. Upada u oči da kod jednog fonda nema graničnih godina a kod druga dva nije upisana količina spisa. Isti je slučaj i sa fondovima francuske uprave koji su smješteni u Arhiv i nikakvi arhivistički zahvati na njima nisu vršeni. Također i ovdje imamo slučajeva da kod nekih fondova uz oznaku serije nema 285
