ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 286
uvijek i oznake količine spisa. Ovu manjkavost inventara nismo uspjeli objasniti. Ne možemo je ni pripisati eventualnoj aljkavosti arhivista. Potrebno je napomenuti da su tondovi prve austrijske i francuske vladavine uglavnom sastavljeni od serija po predmetu tako da neki imaju i po više od 400 serija. Sud o veličini svake serije teško je donijeti jer upravo kod takvih fondova nije označena količnina. Ne vjerujemo da je takvo sređivanje nastalo u Arhivu, a ni pod utjecajem njemačkih arhivista, recimo Schönbeck—a koji je radio u XVII stoljeću. Gotovo je sigurno da je to slika registrature vođene po serijama predmeta. Za francuske vladavine preuzeti su u Arhiv i spisi ukinutih bratovština i samostana. Od tih fondova prilikom preuzimanja u Arhiv, stvorena je zbirka i upisana u Opći inventar pod broj iJl pod naslovom: »Spisi i knjige bratovština i ukinutih samostana«. Zbirka je složena bez ikakva reda i sistema, tako da je svaka bratovština odnosno samostan dobila jedan inventarski broj unutar zbirke. Pod inventarskim brojem 15 te zbirke, upisane su knjige i spisi, odnosno pergamene Sv.Krševana u Zadru, a u napomeni piše da za spise postoje dva detaljna inventara upisana u IV knjizi inventara. Pod brojem 38. i 39. upisani su spisi samostana Sv. Dominika u Zadru i za njih postoji detaljni inventar napravljen 15.11814. Dakle, svega nekoliko godina poslije preuzimanja, a nalazio se među inventarima pod rednim brojem 31. Spisi samostana Sv. Nikole u Zadru, koji su upisani pod brojem 53 i 04 imaju deset knjiga i deset omota spisa. Za njih, međutim, nema starog detaljnog inventara, a novi nije napravljen, jer se članovi komisije nisu ni usudili upuštati u taj posao, 41 što oni i priznaju u svom prijedlogu plana za izradu inventara. 4 * Nismo mogli objasniti zašto su spisi i knjige samostana Sv. Dominika i Sv. Nikole upisani svaki pod dva inventarna broja, dok su spisi Sv. Krševana upisani pod jednim. Bilo je i drugih nelogičnih rješenja i nedosljednosti. Ponekad je jedan inventarni broj dobilo i nekoliko svežanj a spisa ili knjiga. Uredske knjige su upisane iza svake serije, ali često i na kraju spisa. U skladištu su bile smještene na kraju fonda, ali ne uvijek, Knjige štampanih zakona za Francuske vladavine, smatrani su fondom što još jednom pokazuje koliko njihov arhivistički osjećaj nije bio izoštren. Ima još manjih grešaka koje nećemo apostrofirati, ali već spomenute kvare opći dojam koji pruža »Generalni inventar«. Drugih knjiga, osim ovih koje smo spomenuli, u Arhivu nije bilo, a sadašnja biblioteka Arhiva formirala se u drugoj polovici XIX stoljeća. Na kraju, možemo zaključiti, da je ovaj »Generalni inventar« djelo čitave jedne ekipe, ali da ga je svojom rukom pisao i sav tehnički posao oko njegove izrade izvršio Blaž Košta, dugogodišnji radnik Arhiva. Od naredbe za primopredaju Arhiva do završetka rada prošlo je šest mjeseci. Napravljen je ogroman posao inventarizacije tolikog broja fondova, komparacije s postojećim inventarima, signiran]a itd. Posao za tako mali broj ljudi, ogroman. Moramo naglasiti da je »Generalni inventar« toliko velik po svom obujmu da bi njegovo štampanje u cijelosti bilo teško i skupo, a možda i suvišno. Zbog toga donosimo kritički osvrt na ovaj 286
