ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 449

jednu mađarsku studiju o tom velikom koparskom humanistu; taj sam prijevod (jer želim da se svi s njim upoznaju) prepustio Biblioteci sv. Marka u Veneciji, a ona će ga smjestiti među djela u svom katalogu, na raspolaganje mnogim znanstvenicima. Biblioteka sv. Marka mnogo mi zahvaljuje i smatra poslanu joj studiju jako zanimljivom. Nadalje mi je prof. Filipović poslao podatke o humanistu Santu dei Pellegrini o kome je u istarskim arhivima pronašao važne obavijesti. No najzanimljiviji podatak koji o njemu mogu dati jest otkriće dragocjena spomenika za istarsku povijest XII. st., spomenika koji potvrđuje važne podatke iz komunalnog života. Objavit ću te podatke što mi ih je (upravo zato da ih objavim) poslao prof. Ivan Filipović, i to u mojoj knjizi »Capris-Justinopolis-Capodistria« koja će uskoro izići iz tiska (spremit ću je do svibnja 1975). Spomenut ću da mi je te otkrivene isprave i druge arhivske podatke poslao taj zaslužni istraživač. U mojoj će knjizi biti objavljena i jedna duga bilješka s dobrim dijelom jednog pisma prof. Filipovića o ovoj temi

... S prof. Filipovićem jugoslavenska (a s obzirom na istraživanja koja je izvršio, i talijanska) kao i evropska kultura gube nadasve vrijedna i inteligentna poslenika.« Slično bi nam mogli reći i ostali njegovi mnogobrojni poznanici iz zemlje i svijeta, u prvom redu iz susjednih kao i ostalih evropskih zemalja, zatim iz Engleske, iz Sjedinjenih država, i dr. Svima njima su stizala Ivičina uslužna pisma nabijena podacima do kojih oni sami ili uopće ne bi bili mogli doći, ili bi ih bili morali mjesecima tražiti. O ostalim područjima njegova rada rječito govori u prvom redu ovdje objavljena bibliografija njegovih radova, prikaz što ga je o njegovoj djelatnosti u Kopru poslao Arhivu Hrvatske tamošnji Pokrajinski arhiv, zatim oproštajni govori M. Pandžića u ime Arhiva Hrvatske i M. Androića u ime Društva arhivista, u kojem je Ivica bio tajnik. Nad grobom je također pročitana poruka sveuč. prof. R. Simeona s podacima o Ivičinu doprinosu velikom E ^ci lopedijìkom rječniku lingvističkog nazivlja, kao i drugim rječnicima što ih priprema prof. Simeon. No, možda je najdirljivije svjedočanstvo njegove marljivosti i opširnih planova u karticama sačuvanim u njegovoj ostavštini. Dio te ostavštine preuzeo je Arhiv Hrvatske na trajno čuvanje. Istraživač koji prije odlaska u arhive Bratislave, Budimpešte, Beča, Graza ili Venecije bude pregledao zapise i izvještaje s njegovih studijskih putovanja prištedit će si mnogo vremena i nepotrebnog lutanja. Sav nam taj materijal s bibliografskim i drugim podacima o najrazličitijim temama nijemo priča o želji njihova tvorca da napravi nešto korisno i važno. A oni koji ga iole dobro poznaju, uvjereni su da bi on to bio i postigao, da nemila smrt nije presjekla njegov nagli stručni rast. Ivica je i u privatnom životu više bio okrenut k drugima nego samu sebi. Za prijatelja je uvijek imao pregršt novosti i prijedloga za koju zajedničku akciju, za društvo pošalicu ili zanimljivu temu razgovora. Vrlo često je ljudima koje je jedva poznavao pomagao tražiti smještaj, posao ili stan, ili pak skupljati literaturu i podatke za ispitne radove. Ne sjećam se da je ikad govorio o svojim osobnim teškoćama. Ako ih je i bilo, uzimao ih je kao izazov za akciju i prigodu da se sam pred sobom potvrdi izlazeći s njima na kraj bez ičije pomoći. Bio je odan sportskim i natjecateljskim idealima, pa je živio pomalo spartanski i mnogo polagao na tjelesno zdravlje i kondiciju. Uvjeren sam da ga je upravo u tome bolest najokrutnije pogodila: u nekoliko je mjeseci toliko shrvala njegovu snažnu konstituciju da je padao s nogu. Samo ga njegova čeličina volja, stoička izdržljivost i pouzdanje nisu napustili ni do zadnjeg trenutka, kako to može posvjedočiti osoblje bolnice na Rebru i njegovi najbliži. )'•-'. X M. Krizman 29 Arhivski vjesnik 449