ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 441

stavlja težište takvih programa na najveću moguću racionalizaciju svake faze rada u provođenju kompjuterizacije u bibliotekama, te i on kao i drugi diskutanti tom ekonomskom faktoru daje veliku važnost, u okviru općih mogućnosti provedbe praktične primjene AOP. U diskusiji je zatim naglašeno da su ipak biblioteke u povoljnijem položaju, u prvom redu zato jer su prve korake na primjeni AOP u bibliotekama počeli stručnjaci za informatiku s područja prirodnih znanosti, fizike, medicine i drugi koji su imali i dosta sredstava, a ujedno i dovoljno dobro obrazovanih kadrova, koji su mogli relativno dosta brzo automatizirati neke manje specijalizirane bibliotečne centre s područja tih znanosti. Dakako, arhivi su već sada zaostali u tom razvoju primjene AOP, te je potrebno, pogotovu u onim sredinama gdje su ta iskustva tek u svojim počecima, učiniti velik napor da se taj svjetski razvoj dostigne. Tu su svakako dragocjena iskustva onih koji se već preko jedan decenij bave tim problemima, osobito uspješnom organizacijom takvog rada, što je naglasio engleski referent L. Bell, koji se i sam bavi primjenom AOP u arhivima već preko deset godina. Ta tema organizacije rada na primjeni AOP, bila je najviše prisutna i u vježbama, u kojima su sudjelovali svi polaznici seminara, tj. u tzv. radu na projektiranju određenog sistema AOP u nekim zadanim konkretnim uvjetima («project work«). I tu je princip racionalizacije stvarnih mogućnosti došao najviše do izražaja kad se govorilo 0 mogućnostima primjene automatizacije u arhivima, te je naglašeno da takvi projekti ne mogu obuhvatiti beskonačno ili neodređeno velik broj dokumenata, odnosno podataka o njima, već da se i tu treba realno postaviti u okvire stvarnih mogućnosti i tehnički se ograničiti na ne prevelike projekte, jer se pokazalo da ni tehnički najrazvijenije zemlje nisu za sada u stanju u potpunosti ostvariti automatizaciju ni na drugim, propulzivnijim 1 bolje opremljenim područjima znanosti nego što su arhivi, koji su opterećeni ogromnim brojem informacija i dokumenata, a slabije su, svagdje u svijetu, opskrbljeni materijalnim sredstvima, opremom i kadrovima. Na kraju seminara dogovoreno je da će svi radovi i diskusija biti objavljeni u posebnom svesku ili svescima, već prema opsegu tekstova i prema tehničkim mogućnostima engleskih arhivista, koji su i taj zadatak preuzeli na sebe te obećali da će ti radovi izaći početkom 1975. godine. Tada će također biti moguće dati i potpunije preglede pojedinih sistema za AOP sa svim tabelama i vrlo zanimljivim prilozima, koji će moći zaista temeljito ilustrirati današnje stanje na primjeni AOP u arhivima u svijetu.* * Kad je već krajem 1975. god. ovaj Svezak Arhivskog vjesnika bio u tisku,izašla je i spomenuta publikacija u izdanju Public Record Officea u Londonu, pod naslovom: » Proceedings of an International Seminar on Automatic Data Processing in Archives« (Editors: Lionel Bell and Michael Roper). M. Pandžić DESETI KONGRES DRUŠTVA CRKVENIH ARHIVISTA (ASSOCIAZIONE ARCHIVISTICA ECCLESIASTICA) 16. do 19. RUJNA 1974. U MILANU Deseti kongres društva ASSOCIAZIONE ARCHIVISTICA ECCLESIASTICA održan je od 16. do 19. rujna 1974. u zgradi starog sjemeništa sv. Karla na Corso Venezia. Svečano je otvoren u dvorani Katoličkog sveučilišta (L'Università Cattolica) u Milanu uz pozdravne govore zastupnika milanskog nadbiskupa kardinala i prorektora Katoličkog sveučilišta prof. Romanija. U nastupnom govoru prof. Giulio Battelli, profesor Rimskog sveučilišta i poznati stručnjak za paleografiju, govorio je o temi kongresa: »Istraživanje crkvenih 441