ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 440

najuspješnije i tehnički najprilagodljivije za specifične potrebe u primjeni AOP u arhivima u svijetu. Izvjestitelji iz nekih drugih zemalja Evrope (Francuske, Njemačke Demokratske Republike i SSSR) dali su samo opće podatke o stanju informatike i upotrebe AOP u arhivima u njihovim zemljama. Smatraju da je upotreba AOP u arhivima općenito moguća samo za nove, odnosno najnovije spise, dok se za spise starije građe, tj. za one spise koji nisu standardizirani za automatsku obradu smatra da je njihova obrada još u posve eksperimentalnoj fazi, te da dosadašnja informativna pomagala uglavnom dosta ju za njihovo upoznavanje i obradu. Svi oni navode da se u njihovim zemljama manje-više vrše pojedini eksperimenti, da su ponegdje izrađeni, odnosno da su u toku izrade pojedini projekti, ali iako je i u njihovim zemljama informatika dobro razvijena, ipak se u njihovim arhivima još ne radi mnogo na praktičnoj primjeni AOP. Ni kod njih ni kod izvjestitelja i referenata iz drugih zemalja još se ne govori o praktičnoj izradi jednog općeg tezaurusa za arhivsku građu, već se smatra da je to stvar dalje budućnosti, zbog teškoća na koje se u tom poslu nailazi, uglavnom zbog velike raznovrsnosti arhivskog materijala. Izvjestitelji iz nekih nerazvijenih zemalja Afrike i Azije (Obala Slonove kosti, Gana, Nigerija, Indonezija i dr.) dali su neke opće osnovne informacije 0 arhivskoj službi u njihovim zemljama i posebno o primjeni AOP u njihovim arhivima tamo gdje je ima (Obala Slonove kosti). Oni su veoma zainteresirani za primjenu AOP u arhivima, osobito za najnovije spise, na čemu su 1 postignuti neki rezultati, iako se još ne može govoriti o općoj upotrebi AOP u njihovim arhivima, te većina tih zemalja nema uopće potrebnih kadrova za takvu obradu. Na kraju seminara održali su nekoliko veoma vrijednih predavanja stručnjaci s područja bibliotekarstva i informatike, koji su ujedno i posebno izgrađeni stručnjaci za primjenu AOP u bibliotekarstvu. Tako je poznati teoretičar i pisac mnogih radova s područja informatike prof B. C. Vickery održao jedno opće informativno predavanje o sistematizaciji informacija i posebno o kruženju informacija među većim brojem korisnika. Naglasio je potrebu povezivanja biblioteka onih manjih, iz manjih mjesta, s onim najvećim, s najopsežnijim knjižnim i rukopisnim fondovima u velikim centrima, ali je i on naglasio da se usprkos velikom napretku znanosti informatike još ne može govoriti o općem povezivanju biblioteka ni u jednoj zemlji u jedan potpuni sistem. O tome je naročito govorio jedan drugi bibliotekar, R. Duchesne iz najveće britanske biblioteke — British Library. On je dosta oštro povrgao kritici prije nekoliko godina dosta rašireno i popularno mišljenje nekih stručnjaka s područja informacijskih znanosti o brzom i suverenom povezivanju svih biblioteka i njima sličnih institucija (nije jasno da li su tu mislili i na sve arhivske ustanove u svijetu) u jedan divovski potpuni sistem svjetskih informacija. U tom idealnom sistemu trebale bi informacije kolati nevjerojatnim brzinama s jednog kontinenta na drugi, dakako s potpunom primjenom automatizacije povezanih centara, s ogromnim brojem tzv. kompjutorskih terminala, koji bi praktički trebali omogućiti svakom stručnom i znanstvenom radniku na globusu da bez gubljenja vremena, u svojoj radnoj sobi na ekranu, dobije vjerni snimak bilo kojeg teksta iz tog sistema. Takav se sistem, međutim, danas smatra još prilično dalekom stvarnošću, ako ne i potpunom utopijom. Duchesne je posebno naglasio, a to je ilustrirao i nekim brojčanim pokazateljima, da ni Kongresna biblioteka u Washingtonu još nije ni blizu završetka potpune automatizacije podataka o svojim fondovima, što je inače imala u planu da bude upravo ovih godina završeno. Međutim, on s druge strane nije nikako mislio umanjiti značenje i važnost primjene AOP u što većem broju biblioteka, pogotovo onih najvećih, premda je danas jasno da je to i za najbolje financirane biblioteke velik, težak i skup posao. Zato i on 440