ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 416

sadržajem nisu mogli ništa učiniti. Utoliko više što je Karlo II u to vrijeme u Ugarskoj jedva poznat. Sasvim se drugačije mogao upotrijebiti privilegij što ga sredinom 1292 g. dobivaju trogirski trgovci. Jer Karlo piše svojim činovnicima da »mercatores de Tragurio de pertinenciis nostri regni Ungarie« primaju, kad dođu k njima, časno i zaštićuju ih.

53 Ali, ova zaštita je imala svoju cijenu. Karlo se naime ne ustručava od Trogirana i Splićana zahtijevati »iuramentum fidelitatis«, pa se u Trogiru užurbano vijeća što i kako odgovoriti napuljskom kralju. Najzad prevlada mišljenje da se ne prizna legitimnost Karlovoj krunidbi, jer »qui se regem facit Hungarie, solet se coronari in tali civitate, unde illi qui coronaretur in regimine Hungarie, intendimus obedire«.

54 U trogirskom vijeću pada i prijedlog da se banu Pavlu ništa ne oda o tim raspravljanjima i tek kad je prevladalo mišljenje o negativnom odgovoru, šalje se poslanik i banu. Trogirani su oprezni i zato što im očito nije poznato ništa o vezama Bribiraca s napuljskim dvorom. Međutim, natjecanje se između dvorova za pristaše nastavlja. Andrija III privlači zagrebački kaptol darujući mu gradečke prihode.

55 Ljeti 1292 g. poslana su iz Brignana dva pisma. Jedno je upućeno Vladislavu Nemanjiću

56 a drugo banu Pavlu.

57 Karlo hvali Vladislava za usluge koje je učinio njegovu sinu i zato ga nagrađuje potvrdom sinovljeve darovnice za slavonski dukat (de ducatu Sclauonie). On mu daruje čitav dukat izuzevši zemlje koje uživaju ban Radoslav i njegova braća kao i one koje drže knezovi Du jam i Ivan Krčki. Gotovo istog sadržaja je i poznati Karlov privilegij banu Pavlu. Karlo II uzima u obzir usluge bana Pavia i njegove braće učinjene njegovu sinu Karlu, a nada se da će i ubuduće raditi za njega te stoga potvrđuje sinovljeve »concessionem, donacionem et corfirmacionem« ovih prava: 1. potvrđuje darovnicu za Drežnik, »Suczunu nuy« i Pset i za teritorij koji se pruža »odatle sve do granica pokrajine koja se zove Bosna«. 2. potvrđuje im sve ono što im je dao njegov sin Karlo »od Hrvatske i Dalmacije, to jest koliko se proteže od granica zahumskog kneštva do Senja, Gacke i Modruša sa svim barunima, vazalima, gradovima, utvrdama i selima kao i otocima (koji pred obalom leže u moru) i svim pravima i pripadnostima da ih drže, njima upravljaju, imaju ih i posjeduju slobodno i po svojoj volji«.

58 Slično pismo odnosno povlasticu izdaje Bribircima i kraljica Marija.

59 52 CD VII, str. 80. 53 CD VII, str. 95—96. 54 CD VII, str. 124. 55 CD VII, str. 96, 97. 56 CD VII, str. 103. 57 CD VII, str. 104—105. 58 CD VII, str. 104—105. »Karolus II. . .. de speciali gracia et certa sciencia concessionem, donacionem et confirmationem eisdem fratribus et heredibus ac successoribus quibuscunque ipsorum ex eis legitime descendentibus, facte per prefatum Karolum, primogenitum nostrum regem Hungarie de territorio, bonis et iuribus infrascriptis, videlicet: tenimento seu territorio, quod Dyesnich vulgariter appellatur, nec non progeniem seu generationem, que vocatur Suczunuy et Pset, que est iuxta territorium predictum, et ab inde usque ad confinia provincie, que dicitur Bosna; ac eciam de eo, quod dictus primogenitus noster Ungarie rex dictis fratribus et predictis heredibus eorum concessit et donavit de Chroacia et Dalmacia, quantum scilicet protenditur a finibus comitatus de Chelum usque Segniam, Gazecham et Modrussiam cum omnibus baronibus, vasallis, civitatibus, castris et villis ac omnibus infra se positis maris insulis adiacentibus, et omnibus iuribus et pertinentiis suis . . .«. 59 CD VII, str. 105. 416