ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 393

i njenu provedbu. Vlastita dobro organizirana i intenzivna briga oko tih pitanja, te poticanje takve brige u svijetu, to su jedino moguće karakteristike naše socijalističke kulturne politike. Naše težnje i zadaci na polju revalorizacije kulturne baštine ne mogu usporavati, ili čak uzrokovati zastoje u opisanim zadacima i poslovima. Nikakva revalorizacija kulturne baštine nije moguća, pa ni naša socijalistička, bez izvršenih osnovnih poslova na: evidenciji, inventarizaciji, valorizaciji i kategorizaciji kulturnih dobara. Revalorizacija ne može biti isprika za zanemarivanje navedenih poslova, kroz čiju praksu će se najbolje konkretizirati i kriteriji revalorizacije. Bez odgovarajuće prakse nema isksutva, a bez njega ni najveće materijalne mogućnosti neće dati rezultata. Pomoć u iskustvu, a ne samo u materijalnom pogledu potrebna je velikom broju nerazvijenih zemalja. Osnovna solidarnost nalaže da im se pomogne. SFR Jugoslavija u okviru svoje opće politike prema tim zemljama, trebala bi također da pruži takvu stručnu pomoć, a na bazi svojih rezultata, svog iskustva. Na kraju, bilo bi krajnje vrijeme da u našoj zemlji organiziramo sistematičan rad na studijskoj obradi problematike vezane uz Konvenciju o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba. Mi još uvijek nemamo niti jedan centar u zemlji, koji bi raspolagao potpunijom dokumentacijom potrebnom za takav rad. Bez takvog studijskog rada ne može biti zrelih i smišljenih prijedloga za usavršavanje teksta Konvencije i uopće sistema međunarodnopravne zaštite kulturnih dobara, a o potrebi tog usavršavanja se dosta — govori. 393