ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 386

Izraženo je, kao opća želja, da i u ovom slučaju, analogno čl. 11, o tome odlučuje neki viši organi, odnosno osoba višeg vojnog čina.

200 Unapređivanje provedbe Konvencije Pravilnik za izvršenje Konvencije predstavlja njen sastavni dio, prvenstveno po tame, što se njime određuje »način primjene« ove Konvencije (čl. 20). Taj se način ne može mijenjati, pa ni sporazumom zainteresiranih strana. Njima je ostavljeno, po čl. 21. Konvencije, da mogu zaključivati »specijalne sporazume« o »svim pitanjima za koja smatraju da bi bilo pogodno posebno reguliranje«, no takvim ugovorima ne mogu »umanjiti zaštitu« koju Konvencija osigurava kulturnim dobrima i nacionalnom osoblju zaduženom za poslove zaštite kulturnih dobara. Jednako ne mogu mijenjati ni način primjene Konvencije. Za specijalne međudržavne ugovore ostale su široke mogućnosti, a ne treba dokazivati koliko se njima može unapređivati zaštita kulturnog blaga, pa time i provođenje odredaba Konvencije. Takvom unapređivanju mogu mnogo doprinijeti i Sile zaštitnice, već i po prirodi njihove funkcije, a to tim više što se u čl. 21. Konvencije određuje, da se Konvencija i Pravilnik primjenjuju »uz suradnju Sila zaštitnica«, odgovornih za čuvanje interesa strana u sukobu. Dakle, njihova uloga nije samo u naprijed opisanim poslovima kontrolne misije. »Sile zaštitnice pružaju svoje dobre usluge u svim slučajevima kada smatraju da je to korisno i u interesu kulturnih dobara« (čl. 22). Istim propisom se predviđaju njihove dobre usluge posebno baš u slučaju ako postoji nesuglasje (nesporazum) između strana u sukobu: »o pitanju primjene ili tumačenja odredaba ove Konvencije ili njenog Pravilnika za izvršenje«. Postupak za uklanjanje takvog nesporazuma

201 je slijedeći: svaku od Sila zaštitnica može, na inicijativu jedne od strana u sukobu, generalnog direktora UNESCO-a, ili po svojoj vlastitoj inicijativi, predložiti stranama u sukobu sastanak njihovih predstavnika, a naročito predstavnika njihovih službi zaštite kulturnog blaga, time da se takav sastanak održi eventualno na prikladno odabranom neutralnom teritoriju; strane u sukobu »obavezne su« da prihvate prijedlog za sastanak; uz to, Sile zaštitnice, »predlažu na odobrenje« stranama u sukobu i jednu osobu, koja pripada neutralnoj državi ili je predložena od generalnog direktora UNESCO-a, a koja bi osoba na spomenutom sastanku učestvovala u svojstvu predsjednika (čl. 22, t. 2. Konvencije). U Svakom slučaju od inicijative i aktivnosti Sila zaštitnica ne zavisi samo uspješno rješavanje navedenih nesporazuma, već one mogu mnogo doprinijeti općem unapređenju provedbe Konvencije. Isto to treba reći i za UNESCO. Iz dosadašnjih izlaganja dovoljno je razvidna značajna uloga ove Organizacije Ujedinjenih nacija za prosvjetu, nauku i kulturu. Svemu tome čl. 23. Konvencije dodaje mogućnost državama ugovornicama, da od UNESCO-a traže »tehničku pomoć« za provođenje zaštite svojih kulturnih dobara, ili u pogledu »svakog drugog problema koji proizlazi iz primjene Konvencije i njena 200 Engstier L,., Europaisches Kolloquium... str. 21. an »Procedure de conciliation.* 386