ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 382

tima raspravlja »sve probleme koji se pojave u vezi s primjenom Kon­vencije«; da odlučuje i vrši imenovanja u slučajevima predviđenim Pra­vilnikom za izvršenje Konvencije (imenovanje inspektora; pitanje »improviziranih skloništa pod specijalnom zaštitom«; pitanje transporta kulturnih dobara pod specijalnom zaštitom; pitanje p renosa kulturnih dobara sa strane okupacione vlasti s jednog na drugo mjesto okupiranog teritorija); da bude odmah obaviješten o oduzimanju imunitetta kultur­nom dobru koje je pod specijalnom zaštitom, u smislu čl. 11, t. 3. Kon­vencije; da naredi ili da osobno vodi ankete, u suglasnosti s državom u kojoj vrši misiju; da u cilju primjene Konvencije poduzima, kod strana u sukobu ili kod njihovih sila zaštitnica, sve korake koje smatra korisnima; da izrađuje potrebne izvještaje o primjeni Konvencije, dosta­vljajuć i ih zainteresiranim stranama i njihovim silama zaštitnicama, te generalnom direktoru UNESCO-a, koji može upotrebiti »samo« »tehničke podatke« iz tih izvještaja; da vrši i funkciju Sile zaštitnice ako takva Sila nije određena; (čl. 1, 2, 4, 6, 7, 9, 11, 17, 19 Pravilnika). Inspektor kulturnih dobara. Imenuje se za izvještaje »jedne odre­đene misije«, »svaki put kad generalni komesar za kulturna dobra, na zahtjev ili nakon konzultacije zainteresiranih delegata, smatra za potre­bno«. Nužna je suglasnost države u kojoj generalni komesar vrši svoju misiju. Inspektor je odgovoran »samo« generalnom komesaru. U izuze­tnim slučajevima mogu inspektori da vrše i funkciju delegata Sile zaštitnice, ako jedna od strana u oružanom sukobu ne koristi ili se pre­stane koristiti uslugama Sile zaštitnice. Posebno je istaknut zadatak »jednog ili više inspektora« u slučaju transporta kulturnih dobara pod specijalnom zaštitom: da utvrde sadrži li transport samo dobra navedena u molbi za takav transport; da li se izvodi pod odobrenim uvjetima; da li je obilježen zaštitnim znakom, te da taj transport sprovedu do mjesta njegova odredišta; (čl. 7 i 9 i čl. 17, t. 3. Pravilnika). Eksperti, kako im naziv kaže, su stručnjaci za zaštitu kulturnih dobara, posebno baš za sva pitanja zaštite obuhvaćena Konvencijom. Njihove usluge — stručna mišljenja mogu zatražiti: generalni komesar, delegati i inspektori, kada to smatraju potrebnim, ali, uvijek, uz suglas­nost države u kojoj generalni komesar vrši svoju misiju (čl. 7, t. 2. Pravilnika). 183 Eksperti mogu biti državljani te iste države, dok ostale nabrojene osobe, na čelu s generalnim komesarom kao najvažnijim faktorom kontrole, moraju biti pripadnici države koja je neutralna i ne učestvuje, nije angažirana, u datom, konkretnom, oružanom sukobu. U praktičnom ostvarenju opisane međunarodne kontrole tri su važna i osjetljiva pitanja. Ponajprije, postići da se što prije, nakon izbijanja oružanog sukoba, imenuju svi gore navedeni faktori koji će provoditi međunarodnu kontrolu, naročito osoba generalnog komesara, i brzo ostvari suglasnost zainteresiranih u smislu prikazanih propisa Pravilnika. 184 i« tj pogledu troškova međunarodne kontrole Cl. 10 Pravilnika određuje: plaća i troškovi generalnog komesara, inspektora i eksperata padaju na teret države kod koje obavljaju svoje misije, a plaća i troškovi delegata Sila zaštitnica namiruju se prema sporazumu između tih Sila i država čije interese one štite. i«* Strebel H., n. d. str. 68. 382

Next

/
Thumbnails
Contents