ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 364

dobara u slučaju oružanog sukoba, gdje su analogije s Ženevskim konvencijama očite.

134 Osim toga, utjecaj je očit i u ispuštanju klauzule »općeg učešća« (si omnes), koja je u materiji Ženevskih konvencija ispuštena već 1929. god.,

135 a bila je tako neizbježna u Haškim pravilima iz 1899. i 1907. godine. I za Konvenciju o zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. god. možemo reći, da ona teži primjeni u svim okolnostima. Objekt zaštite Konvencija zbirno označava objekt zaštite terminom: »kulturna dobra«, a u svom čl. 1 definira ta dobra na ovaj način: »Suglasno cilju ove Konvencije kulturnim dobrima se smatraju, ma kakvo bilo njihovo porijeklo ili njihov vlasnik: a) pokretna ili nepokretna dobra, koja su od velikog značenja za kulturnu baštinu svakog naroda, kao: spomenici arhitekture, umjetnosti ili historije, vjerski ili laički, arheološka mjesta, skup građevina, koje su kao cjelina od historijskog ili umjetničkog interesa, umjetnička djela, rukopisi, knjige i drugi predmeti umjetničkog, historijskog ili arheološkog interesa, kao i naučne kolekcije i važne zbirke knjiga, arhiva ili reprodukcija naprijed navedenih dobara; b) zgrade, čija je glavna i efektivna namjena da čuvaju ili da izlažu pokretna kulturna dobra navedene u stavku a) kao: muzeji, velike biblioteke, arhivi,* kao i spremišta za sklanjanje pokretnih kulturnih dobara navedenih u stavku a) u slučaju oružanog sukoba; c) centri u kojima se nalazi značajan broj kulturnih dobara, koja su navedena u stavcima a) i b), takozvani centri u kojima su sakupljeni kulturni spomenici.« Iz citirane definicije se vidi, da je za režim zaštite po Konvenciji potpuno irelevantno: da li se radi o nepokretnim ili pokretnim kulturnim dobrima; da li su to svjetovna ili sakralna dobra, te tko je vlasnik kulturnog dobra. Isto tako na režim zaštite ne utječe pitanje momentalne namjene kulturnog dobra tj. da li se radi o tzv. »živom spomeniku« ili »mrtvom spomeniku«. Nadalje, iako je u konačnom tekstu, za razliku od projekta Konvencije, naglašeno da se radi o dobrima većeg — važnijeg kulturnog značenja, nije odlučujuća samo vrijednost pojedinog spomenika, već i vrijednost zbirki kulturnih dobara, unutar kojih može biti 134 Podrobnije vidi: Wilhelm R. J., La »Croix-Rouge des monuments« (Reuue internationale de la Croix-Rouge, 1954, br. 430), str. 797—800. 135 Vidi: Andrassy J., Razvoj Ženevskih konvencija i njihove opće odredbe (Ženevske konvencije i Crveni krst, Beograd 1963. Izd. JCK), str. 33. * U službenom prijevodu Konvencije (Službeni list FNRJ. Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 4, god. IV,Beograd 2. IV 1956, str. 1—21) potkrala se na ovom mjestu vrlo gruba pogreška, jer je francuski termin »les depots d'archives« preveden: »arheološka skladišta« (?!), umjesto »arhivi« kao što mora biti prevedno. To nije jedina krupnija pogreška u citiranom prijevodu. 364