ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 342

druga važnija i urgentnija pitanja nisu riješena. Njemačka je obečala odgovor, ali ga nije dostavila. Italija nije davala odgovora. Japan je izjavio da nema namjere učestvovati na predloženoj Konferenciji. USA su se izjasnile povoljno o osnovnim zamislima Konvencije, te da će sa simpatijom ispitati svoje učešće na Konferenciji ako je Holandska vlada sazove. Vatikan je potvrdio svoj interes i zatražio, da može poslati svog promatrača na Konferenciju.

65 Uskoro su pripreme za diplomatsku konferenciju o ovoj Konvenciji morale biti prekinute. Fašističke sile nisu htjele dijaloga o ničemu, ponajmanje o zaštiti kulturnih dobara, a ostala Evropa kasnila je kako u pripremama za svoju opću obranu od fašističke agresije, tako i s mjerama zaštite svoje kulturne baštine. Podsjetimo na neke događaje koji su se redali: 13. XII 1937. Italija napušta Ligu naroda; 13. III 1938. Njemačka proglašava priključenje Austrije; 29/30. IX 1938. tzv. »Münchenskim sporazumom« Njemačke, Italije, Francuske i Engleske započinje komadanje Čehoslovačke; 1—10. X 1938. Njemačka prisvaja i Sudetsku oblast; 17. III 1939. Njemačka okupira i glavni ostali dio Čehoslovačke; 22. III 1939. Njmačka upućuje ultimatum Litvaniji; 7. IV 1939. Italija napada Albaniju; 16. IV 1939. Italija proglašava priključenje Albanije. Početkom mjeseca rujna 1939. započeo je drugi svjetski rat, a međunarodnopravna zaštita spomeničkog blaga u svijetu, izvan američkog kontinenta, ostala je, uglavnom, na odredbama zastarjelih haških pravila iz god. 1899. i 1907. U datoj situaciji Međunarodna muzejska organizacija odlučila je da 4. IX 1939. objavi svoju »Izjavu«, u kojoj poručuje: »Umjetnički krugovi svijeta« primili su s olakšanjem vijest, da su se vlade Velike Britanije i Francuske, svijesne svoje odgovornosti u odnosu na zajedničku »umjetničku i historijsku baštinu«, i uvjerene da uništenje jednog umjetničkog djela predstavlja kulturno osiromašenje za cijelo čovječanstvo, spontano obznanile svoju rješenost, da u ratnim operacijama štede »spomenike ljudske civilizacije«. Međunarodna muzejska organizacija i ovom prigodom podsjeća organe i institucije koje se brinu o umjetničkim djelima, u svim zemljama, na svoje ranije preporuke o čuvanju »spomenika i umjetničkih djela«, posebno: 1. »Umjetnička blaga« koja se mogu transportirati treba smjestiti u skloništa, udaljena od najvjerojatnijih poprišta ratnih operacija, daleko od svakog vojnog objekta, udaljena od velikih prometnica, na rubu velikih industrijskih središta; 2. »Historijski spomenici i zgrade« u kojima se nalaze neprenosiva »umjetnička djela«, moraju se zaštititi na licu mjesta, vodeći računa o iskustvima na koja je već upozorila Međunarodna muzejska organizacija, i, u svakom slučaju, takvi objekti ne mogu biti korišteni, neposredno niti posredno, u svrhe nacionalne odbrane. S druge strane, iz okolina tih objekata moraju biti uklonjene sve instalacije koje mogu predstavljati neki vojni objekt. 65 Isto, str. 213—214. 342