ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 341
Regulirajući obilježavanje spomenika, predviđa se opća oznaka »za sve spomenike i muzeje«, koja ima svakoga upozoriti da se nalazi u blizini zgrada za čije je čuvanje interesirana čitava međunarodna zajednica. Naročitim se pak znakom obilježavaju objekti pod posebnom zaštitom. I prenošenje spomenika u drugu državu predstavlja jednu od normiranih mjera zaštite. Bilo da su ugroženi ratom sa stranom silom, bilo građanskim ratom. Obaveza je druge države da spomenike primi i čuva. Predviđen je imunitet sredstvima transporta takvih spomenika, no time, da ratujuća strana može samo jednom koristiti ovu pogodnost za iste spomenike, i samo u pravcu države koja ih prima. Dok se nalaze deponirani u drugoj državi, takvim spomenicima ne mogu raspolagati ni davalac niti primalac depozita. Napokon, nove odredbe s dosta detalja predviđaju i normiraju djelatnost međunarodne kontrole komisije, koja za trajanja ratnih operacija nadzire poštivanje propisa sadržanih u Konvenciji. 64 Predviđa se i periodično sazivanje Konferencije država potpisnica radi unapređivanja primjene odredaba Konvencije, dok bi u razdobljima između zasjedanja Konferencije poslove vodili njen Ured i Sekretarijat. Ured će pružati i »dobre usluge« ratujućim stranama, ako među njima dođe do spora o primjeni odredaba Konvencije. »Pravilnik o izvršenju« (čl. 1—12) razrađuje praktična pitanja: liste »komesara« koji obavljaju razne poslove izvršenja Konvencije; dužnosti notificiranja skloništa i objekata pod posebnom zaštitom; sastav i dužnosti »Međunarodne verifikacione komisije« koja ocjenjuje ispunjavanje uvjeta zaštite; sastav, formiranje i način rada »Međunarodne kontrolne komisije«; pohrane spomenika u skloništa; obavezu osoblja zaštite i čuvanja spomeničkog blaga da ostaje i u ratu na svojim dužnostima, time, da je to osoblje na okupiranom području pod istim režimom kao civilno stanovništvo; prenosa spomeničkog blaga na pohranu u drugu državu; »dobrih usluga« što ih pruža Ured; sastavu, dužnostima i načinu rada Konferencije, Ureda i Sekretarijata. Ovakav Prednacrt podnesen je generalnoj skupštini Lige naroda, na njenom zasjedanju u mjesecu rujnu 1938. god. Holandska se vlada ponudila, da će ona izvršiti konzultacije s vladama drugih zemalja i sazvati diplomatsku konferenciju na kojoj bi se raspravljalo o ovom projektu. Liga naroda je prihvatila tu ponudu, pa se u siječnju 1939. god. holandska vlada obratila na 62 vlade u svijetu. Do sredine 1939. god. blizu tridesetak se vlada izjasnilo, da će učestvovati na predloženoj diplomatskoj konferenciji, nekoliko ih se nije obvezalo na učešće, ali su izrazile svoje pristajanje uz principe na kojima je izrađen Prednacrt Konvencije. Engleska se nije izjasnila u prilog Konferenciji, smatrajući, da »u današnjim okolnostima neće biti moguće ostvariti opći sporazum o jednoj Konvenciji ovakve prirode«, no, pokaže li se da će i članice i nečlanice Lige naroda prihvatiti Konvenciju, da je tada pripravna preispitati svoju odluku. Vlada Švicarske je pozdravila inicijativu, ali uz napomenu, da ne smatra oportunim sazivanje diplomatske konferencije koja bi raspravljala o jednom »užem problemu« u situaciji kada mnoga 64 Foundoukidis E., La cooperation intellectuelle . . . str. 289—291. Opisane karakte. ristike »Prednacrta« sadržane su i u tekstu: Foundoukidis E., Commentaire du projet, objavljenom u časopisu Mouseion, vol. 47—48, Paris 1939, str. 202—214. 341
