ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 339

prihvatiti države, treba potražiti oslonom na sugestije Holandskog arheološkog društva iz 1919. god. i na prijedloge Komisije pravnika iz 1923. god.

56 Međunarodna muzejska organizacija prihvatila je Visscherove sugestije (12—13. X 1936.),

57 a isto je učinila i Komisija za međunarodnu intelektualnu suradnju. Posebnom Komitetu stručnjaka povjerena je razrada pravnih i tehničkih problema, te izrada nacrta međunarodne konvencije o zaštiti »spomenika i umjetničkih djela u ratu«,

58 a za taj rad dala mu je Međunarodna muzejska organizacija potrebna »Objašnjenja« i »Smjernice«. Nakon svojih zasjedanja 23—24. XI 1937. i 28—29. IV 1938. Komitet je dovršio izradu »Prednacrta međunarodne konvencije o zaštiti spomenika i umjetničkih djela u toku oružanih sukoba«.

59 To je tekst kojega će Međunarodna muzejska organizacija podnijeti generalnoj skupštini Lige naroda. Tekst ima dva dijela. Prvi je Konvencija u užem smislu, preambula i čl. 1—13, a drugi dio, čl. 1—12, predstavlja njen »Pravilnik o izvršenju«. Dakle, već i tekstualno, ovo je predstavljalo najobimniji i najdetaljniji skup pravila za zaštitu spomeničkog blaga u ratu, koji je do tada predlagan. Bitne karakteristike predloženih normi i cjeline ove Konvencije su slijedeće: Već u preambuli se ističu tri osnovna momenta, i to: da su nove odredbe inspirirane utanačenjima haških konvencija iz 1899. i 1907. god.; da razvitak ratne tehnike sve više ugrožava spomeničko blago, te, kako »defenzivna akcija« putem ove Konvencije ne može biti efikasna, ako nije pripremljena u vrijeme mira i organizirana kako na nacionalnom tako i na međunarodnom planu. Inicijatori teksta tome dodaju: predložene su norme, koje bi pomirile potrebe ratovanja s maksimalnom sigurnošću za spomenike i umjetnička djela ugrožena ratom, izbjegavajući odredbe koje bi »u odlučnom času« bile neoperativne i neprimjenjive, sve što bi praktički (pravno, tehnički, financijski i si.) bilo neostvarivo; temelj nove koncepcije nije samo u ograničavanju ratnog djelovanja, kao što je to bio slučaj u ranijim odredbama, već u »odsutnosti ozbiljnog vojnog interesa na uništavanju spomenika«; nove odredbe moraju sadržavati garanciju neutralnosti i striktne nepristranosti u primjeni i kontroli ugovorenih zaštitnih mjera, radi ostvarenja potpunog povjerenja kod svih država, bez razlike, a time i potrebnog autoriteta cjelokupnom zaštitom mehanizmu.

60 Pojedinačne odredbe počinju obavezama koje mora preuzeti svaka država, da će prethodno, kroz mirnodobsko razdoblje, poduzeti konkretne materijalne — tehničke mjere na spomenicima koje posjeduje. Normiranje ove aktivnosti, i kao jedne međunarodne obaveze svake države, znači unijeti u međunarodni pravni red temeljni pojam, po kojemu je čuvanje kulturne baštine interes cjelokupne zajednice država, dok su 56 Mouseion, vol. 35—36, Paris 1936, str. 177—185; isto, vol. 47—48, Paris 1939, str. 167—175. 57 Isto, vol. 35—36, Paris 1936, str. 198—200; isto, vol. 47—48, Paris 1939, Str. 177—179. 58 Société des Nations. Institut international de cooperation intellectuelle. L'année 1937 de la cooperation intellectuelle. Paris 1938, str. 95. 59 Čitav tekst donosi: Mouseion, vol. 43—44, Paris 1938, str. 310—320; isto, vol. 47—48, Paris 1939, str. 180—201, usporedno na francuskom i engleskom jeziku. 60 Foundoukidis E., La cooperation intellectuelle dans le domaine des arts, de l'archeologie et de l'ethnologie au cours de l'année 1938. Rapport de l'Office international des Musées (Mouseion, voi. 43—44, Paris 1938), str. 287—288. 339