ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 338

Njemačka i Japan formiraju Pakt Antikominterne; Trebalo je nažalost, da fašizam izvrši tolike prodore k vlasti, da počini tolika nasilja, da započne i ratnim pohodima,pa tako da izvrši i agresiju u Španiji, teško ugrozivši kulturna dobra Španije,

54 tako vrijedan dio svjetske kulturne baštine, pa da se tek tada i u Evropi ponovo pokrenu konkretnije akcije za međunarodnopravnu zaštitu kulturnih dobara u ratu. Na temelju obnovljenih inicijativa organizacija iz sklopa Lige naroda kao što su: Komisija za međunarodnu intelektualnu suradnju, Institut za međunarodnu intelektualnu suradnju i Međunarodna muzejska organizacija, a posebno pod pritiskom i šireg kruga svjetske kulturne javnosti, konačno se Šesta komisija Lige naroda 1936. god. odlučila na konkretan rad oko pripreme međunarodne konvencije o zaštiti kulturnih dobra u ratu. Međunarodna muzejska organizacija mogla je sada nastaviti radom u tom pravcu, te je angažirala Ch. Visschera, istaknutog stručnjaka za međunarodno pravo, da razradi problematiku zaštite spomeničkog blaga.

55 Svoj izvještaj iz 1936. god. Ch. Visscher zasniva na slijedećim osnovnim tezama: neprovoditi zaštitu zato jer ne želimo rata, znači žrtvovati spomeničko blago; generalizacija kršenja ratnih pravila u prošlosti ne vodi rješenju, nije prihvatljiva; isto tako ne može biti prihvatljiva niti opća sumnja u svaku praktičnu vrijednost ograničavanja postupaka ratujućih strana; postoje određene vojne potrebe, ali postoje i određena dobra i vrijednosti, kojih zaštita u ratu nije u nužnoj suprotnosti s vojnim potrebama ratujućih strana, kao npr. zaštita zarobljenika i ranjenika, te zaštita kulturnih dobara; iz činjenice da je u modernom ratu teško zaštititi ogromne mase pučanstva u pozadini, dakle najveću vrijednost — ljude, ne može se izvesti zaključak koji bi opravdavao odustajanje od zaštite spomeničkog blaga; s ugroženog područja treba evakuirati kako ljude, tako i pokretna kulturna dobra; uz to, zašto bi se odustalo od zaštite spomeničkog blaga na područjima koja nisu ratom ugrožena; težište je problema u tome, da se realno procijeni: u kojoj je mjeri moguće osigurati zaštitu spomenicima i umjetničkim djelima, baziranu na odsutnosti svakog vojnog interesa da se ta dobra unište; glavne su praktične teškoće: blizina vojnih objekata mnogim spomenicima; veliki domet suvremene artiljerije, te široka područja djelovanja zračnog bombardiranja. Haška su pravila iz 1907. god. zastarjela već i zbog razvitka ratne tehnike, kaže dalje Ch. Visscher, i dodaje: Washingtonski je pakt iz 1935. god. s druge strane, nedovoljno realan, i potom zapravo neprovediv, kako po obimu kulturnih dobara koja obuhvata zaštitom, tako i koncepcijom apsolutne neutralnosti za određene spomenike, i zanemarivanjem međunarodne kontrole nad primjenom ugovorenog režima zaštite; suvremena rješenja, koja bi sada mogle 54 Vidi: Protección del tesoro artistico. Valencia 1937 (Ed. Ministerio de instrucción publica. Dirección general de bellas artes). Nadalje: Mouseion, voi. 35—36, Paris 1936, str. 198—199; isto, vol. 37—38, Paris 1937, str. 183—192; isto, vol. 39—40, Paris 1937, str. 7—66, u članku: Renan J., reorganisation de la defense du patrimoine artistique et historìque espagnol pendant la guerre civile; isto, str. 67—73; isto, Supplement mensuel, novembre 1937, str. 1—4. Uz to i: Zeitschrift für ausländisches und internationales Privatrecht, 1937, str. 941 i slijed. 55 Société des Nations. Institut international de cooperation inteilectuelle. L'annèe 1937 de la cooperation inteilectuelle. Paris 1938, str. 85; Mouseion, vol. 35—36, Paris 1936, str. 198. 338