ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 333

Novost predstavljaju odredbe čl. 26 u kojima se prvi puta susrećemo s pokušajem detaljnog reguliranja zaštite »spomenika od velike historijske vrijednosti«. Naime, uvodno se u Čl. 26 kaže, kako »posebna pravila« koja slijede imaju za cilj, da omoguće državama »efikasniju zaštitu« spomenika »od velike historijske vrijednosti«, pod uvjetom, da ni takve spomenike niti »njihovu okolnu zonu« ne koriste u vojne svrhe, i pod uvjetom, da »prihvate specijalni režim njihove kontrole«. U detaljima se to normira na slijedeći način: 1. Država ima mogućnost, ako to smatra pogodnim, da ustanovi jednu zaštitnu zonu oko »takvih spomenika« na svom teritoriju. U vrijeme rata takve su zone zaštićene od bombardiranja. 2. Spomenici oko kojih se imaju uspostaviti takve zone, moraju se u mirnodopsko vrijeme obznaniti drugim silama diplomatskim putem; obznana ima sadržavati i granice tih zona. Takva obznana ne može se opozvati za vrijeme rata. 3. Zaštitna zona može podrazumijevati, osim površine samog spomenika, ili grupe spomenika, i jednu okolnu zonu širine ne veće od 500 m, računajući od periferije spomenute površine. 4. Znakovi, dobro vidljivi iz zrakoplova danju i noću upotrebit će se, kako bi ratujući zrakoplovci mogli identificirati granice zaštitnih zona. 5. Na same spomenike postavit će se znakovi predviđeni u čl. 25. Znakovi za obilježavanje zaštitnih okolnih zona bit će određeni od svake pojedine države koja prihvaća odredbe ovog čl. 26, i bit će obznanjeni drugim silama istovremeno kada im se saopće liste spomenika i zaštitnih zona. 6. Svaka protupropisna upotreba znakova iz prethodnog § 5 smatrat će se aktom vjerolomstva. 7. Svaka država koja prihvaća odredbe ovog čl. 26 mora se uzdržati od korištenja »historijskih spomenika« i okolne zaštitne zone u vojne svrhe, ili za svoju vojnu organizaciju, na bilo koji način. Isto se tako mora uzdržati, da u unutrašnjosti tih spomenika i zona vrši bilo kakav akt u vojne stvrhe. 8. Jedna nadzorna komisija, sastavljena od 3 neutralna predstavnika, akreditirana kod države koja je prihvatila odredbe ovog čl. 26, ili od njihovih delegata, bit će imenovana u svrhe nadzora, kako ne bi došlo do povrede odredbi iz prethodnog § 7. Jedan od članova te Komisije bit će predstavnik države kojoj su povjereni interesi druge ratujuće strane.

37 Kako vidimo, ovi prijedlozi Komisije pravnika predviđaju zapravo ponajprije opću zaštitu određenog spomeničkog blaga u smislu člana 25, a uz to, po »posebnim pravilima« člana 26, i posebnu zaštitu za odabrane spomenike »od velike historijske vrijednosti«. Posebna je zaštita fakultativne naravi. Država je može prihvatiti ako joj odgovaraju i njeni uvjeti, među kojima je svakako najvažniji uvjet: prihvaćanje međunarodne kontrole. Izbor i proglašavanje jednog objekta spomenikom »od velike historijske vrijednosti« nije u potpunosti prepušten jednostranoj 37 Tekst donosi: Visscher Ch., Les monuments historiques .... str. 146—147. 333