ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 331

popis »zgrada-spomenika«, i uz to tražiti postavljanje određenog znaka za njihovo obilježavanje? Može li se ukinuti nepovredivost »jedne zgrade« jednostrano, od jedne ili druge ratujuće strane, npr. radi mjere represalija, te na koji bi se način imalo to ukidanje izvršiti? 6. Ako svjetski interes ukazuje na to, da je u nekim gradovima nedovoljno ograničiti se tek na zaštitu izvjesnog broja »zgrada-spomenika«, postoji li mogućnost sporazuma o demilitarizaciji i nepovredivosti određenih čitavih gradova, kao što su npr. Bruges, Firenze, Nürnberg, Oxford, uže područje Pariza, Rim, Rothenburg, Venecija? Da li bi se nepovredivost i ovakvih gradova mogla jednostrano ukinuti? 7. Mora li nepovredivost »zgrada-spomenika« ili čitavih gradova, isključivši mogućnost njena jednostranog ukinuća, biti propisana kao apsolutna mjera, ili uz rezervu: »u toliko, koliko dozvoljava vojna tehnika«? 8. Da li je spomenuta nepovredivost moguća bez odgovarajuće kontrole, u koju imaju povjerenja ratujuće strane? Može li se takva kontrola ostvariti bez učešća neutralnih sila? Ne bi li je trebalo pripremiti još u mirnodobsko vrijeme, npr. putem liste osoba od povjerenja, koje bi mogle preuzeti takvu međunarodnu dužnost, te da li je možda potrebno takve osobe vezati prisegom? 9. Treba li ustanoviti posebne mjere predostrožnosti i za onaj veliki broj »umjetničkih djela«, koja nisu obuhvaćena zaštitnim mjerama iz t. 5. i 6.? Da li je poželjno određivanje propisa za zaštitu »umjetničkih djela« koja se transportiraju preko protivničkog teritorija, te da se unaprijed odredi znak za obilježavanje takvih transporta, i da li bi taj znak trebao biti conditio sine qua non nepovredivosti transporta? 10. Treba li obvezati okupacionu vlast da se pozitivno brine o »umjetničkim djelima« na zaposjednutom području, posebno u pravcu poduzimanja zaštitnih mjera na djelima oštećenim u ratu? Ima li se briga za oštećene »zgrade« ograničiti samo na njihovu »konzervaciju«, a da »potpuna restauracija« bude izričito isključena? Ima li mjesta obvezi okupatora, da, koliko god je to moguće, provede sve one zaštitne mjere koje bi poduzela i domaća vlast? 11. Je li poželjno da se za povrede međunarodnih ugovorenih pravila zaštite predvidi posebna kaznena sankcija, a sudovanje u ovoj materiji dade u nadležnost nekom međunarodnom sudu ili pak nacionalnom sudu? 12. U slučaju spora oko tumačenja ili primjene međunarodno ugovorenih pravila zaštite, da li je za rješenje potrebna obaveza podvrgavanja arbitražnom sudu ili nekoj »anketnoj komisiji«? 13. Po kojim bi općim principima trebalo poboljšati odredbe haškog Pravilnika (čl. 23. t. g); čl. 27, 28, 43, 47. i 56), te haške Konvencije o pomorskom bombardiranju (čl. 5. i 7.)? Koje bi druge mjere trebalo predvidjeti, ako gore navedene mjere (t. 4—12) ne izgledaju ostvarijive? 331