ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 326
rezultate ove Konferencije, da bi se uočila šira cjelina problematike u okviru koje se ponovno raspravljalo i o zakonima i običajima rata na kopnu, koji nas ovdje posebno zanimaju zbog svojih odredbi o zaštiti kulturnih dobara u ratu. Druga haška mirovna konferencija donijela je novi tekst Konvencije 0 zakonima i običajima rata na kopnu, 17 no, treba domah reći, da je uglavnom potvrdila tekst iste Konvencije iz god. 1899, donijet na Prvoj haškoj mirovnoj konferenciji. Razlike su zapravo neznatne u onim odredbama koje se neposredno ili posrednije tiču zaštite kulturnih dobara (tj: čl. 22, 23, 25, 26, 27, 28, 47, 53, 55 i 56 Pravilnika). Usporedba ovih normi iz 1899. i 1907. godine pokazuje slijedeće: — čl. 22 i čl. 23. t.g.) ostali su nepromijenjeni; — čl. 25, u kojem se zabranjuje napad ili bombardiranje nebranjenih naselja, dodane su uz »bombardiranje« riječi: »bilo kojim sredstvom«, čime se htjelo obuhvatiti i bombardiranje iz zraka (u ono vrijeme iz zračnih balona); — čl. 26 ostao je nepromijenjen; —• u čl. 27. u kojem se nalažu mjere što ih pri opsadi i bombardiranju treba poduzeti, da bi se, kolikogod je moguće, poštedile zgrade određene namjene; iza nabrojenih zgrada posvećenih vjerskom kultu, umjetnosti, nauci i dobrotvornosti, dodane su riječi: »historijski spomenici«, analogno postojećoj izreci u čl. 56; — čl. 28, 47, 53, 55 i 56 ostali su nepromijenjeni. 18 Kako vidimo, nikakvih novih principa, nikakvih bitnijih izmjena nije bilo u tekstu Pravilnika. I ne samo da ih nema prema tekstu iz 1899. god., nego ni prema odgovarajućem tekstu u Projektu deklaracije iz 1874. god., donesenom na konferenciji u Bruxellesu. I kompozicija cjeline teksta ove Konvencije iz 1907. god. ostala je ista kao u Konvenciji iz 1899. god. Iza uvoda slijede načelne odredbe Konvencije (čl. 1—9), a zatim, kao aneks, organski sastavni dio Konvencije, slijedi Pravilnik (čl. 1—56). Uvodno, države potpisnice izražavaju svoju želju da spriječe ratove, no. ukoliko do njih ipak dođe, da žele utvrđenim pravilima rata umanjiti nedaće ratovanja. U tom nastojanju, da žele upotpuniti i poboljšati takva pravila sadržana u Konvenciji iz 1899. god., izrađenoj na osnovi Projekta konferencije u Bruxellesu 1874. god. Osnovni je cilj da se ublaže ratne patnje, »kolikogod to dozvoljavaju zahtjevi ratovanja«, putem odredbi, kojima bi se reguliralo ponašanje i odnosi ratujućih strana međusobno 1 prema stanovništvu. Konstatira se, nadalje, da države potpisnice nisu mogle postići jedinstvene stavove i pravila za sve slučajeve i okolnosti koje se mogu u praksi pojaviti, ali, s druge strane, da im nije namjera 17 Kao i tekst Konvencije iz 1899. god. tako je i tekst Konvencije iz 1907. godine objavljen u mnogim stranim zbirkama međunarodnopravnih ugovora. Čitav tekst, usporedno na francuskom i hrvatskom jeziku objavljen je kod nas u: Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, godina 1914, komad XIII, br. 59, Zagreb 1915, str. 810—851. Usporedni tekst na francuskom i njemačkom jeziku, vidi u: Reichsgesetzblatt für die im Reichsrate vertretenen Königreiche und Länder, Jhrg. 1913, LXVIII, Stück 180, Wien 1913, str. 588—615. Čitav tekst na njemačkom jeziku donosi i: Foramiti H., n. d. T. 1, str. 185—199. Uz to vidi i podatke iz bilješke 14, koji se odnose i na ovu Konvenciju iz 1907. godine. 18 Novaković M., n. d. str. 108—109; Strebel H., n. d. str. 76—77. 326
