ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 261

UDK 930.253:949.71(093.2) TRUMBIĆEVA PISMA PERU ClNGRIJI Ivo Perić Pred nama su, evo, pisma dra Ante Trumbića,

1 pisana dru Peru Čingriji,

2 koja se čuvaju u Historijskom arhivu u Dubrovniku u sklopu Čingrijine ostavštine. Ova pisma (ukupno 35 pisama i 3 telegrama) potječu iz vremena od sredine svibnja 1903. do kraja kolovoza 1907. A to je vrijeme kad ta dva istaknuta hrvatska političara (Čingrija kao narodnjak, Trumbić kao pravaš), zbliženi politikom novog kursa, provode fuzioniranje svojih političkih stranaka: Narodne hrvatske stranke i Stranke prava u zajedničku — Hrvatsku stranku, kojoj će Čingrija biti predsjednik, a Trumbić potpredsjednik. To je vrijeme kad i Čingrija i Trumbić, pored 1 Ante Trumbić rođen je 17. V 1864. u Splitu. Studirao je pravo u zagrebu, Beču i Gracu. Potom je u Splitu radio kao odvjetnik, u politički život Splita i Dalmacije ušao je kao pravaš. Od sredine zadnjeg decenija 19. st. djeluje i kao zastupnik u Dalmatinskom saboru. Jedan je od glavnih tvoraca politike novog kursa i Riječke rezolucije. Godine 1908. izdavao je i uređivao u Splitu dnevni list »Velebit«. Za vrijeme prvog svjetskog rata bio je u emigraciji (predsjednik jugoslavenskog odbora). Nakon stvaranja Kraljevine SHS povjeren mu je položaj ministra vanjskih poslova (1918—1920). Sudjelovao je u radu Mirovne konferencije u Parizu i u pregovorima s Italijom radi rješavanja »jadranskog pitanja«. Nakon donošenja Vidovdanskog ustava, razočaran, zalagao se za federalističko uređenje države. Iz početka nije pripadao nijednoj političkoj stranci. Od 1924. pristupio je Hrvatskoj zajednici. Godine 1925. prekinuo je suradnju s Radićem pošto je ovaj, nakon sporazuma s radikalima, ušao u vladu. Godine 1926. osnovao je Hrvatsku federalističku seljačku stranku, a iduće godine, u parlamentarnim izborima, izabran je za poslanika. Poslije atentata u Skupštini (1928) ponovno surađuje s Hrvatskom seljačkom strankom. G. 1932. sastavio je program Seljačko-demokratske koalicije (Zagrebačke punktacije). Bio je odlučan protivnik režimske unitarističko-centralističke politike. Umro je u Zagrebu, u kojem je bio nastanjen od 1923. godine, 17. XI 1938. 2 Pero Čingrija rođen je 24. VIII 1837. u Dubrovniku. Studirao je pravo u Padovi. Zatim je u Dubrovniku radio kao odvjetnik, u politički život Dubrovnika i Dalmacije ušao je kao narodnjak. Isticao se svojim radom u dubrovačkoj Narodnoj štionici (od 1863), zatim u borbi za sekularizaciju (1868) i ponarođivanje dubrovačke gimnazije (1869) kao i u borbi za ponarođivanje dubrovačke općine (1869). Od 1870. g. i dalje stalno je bio zastupnik u Dalmatinskom saboru. Jedan je od glavnih tvoraca politike novog kursa i Riječke rezolucije. Njegova akciona suradnja kao predsjednika saborskog Kluba Narodne hrvatske stranke s predsjednikom saborskog Kluba Stranke prava dovela je 1905. do fuzije tih stranaka. Tako je nastala Hrvatska stranka, kojoj je P. Čingrija postao predsjednik. Kao političar vrlo je zaslužan. Poslije sloma habsburške monarhije P. Čingrija je, iako u dubokoj starosti, rukovodio dubrovačkim Narodnim vijećem i dubrovačkom općinom. Oduševljen stvaranjem jugoslavenske države, ubrzo je doživio i razočaranja, te je svoja nezadovoljstva izrazio i u nekim novinskim člancima. Umro je u Dubrovniku 13. VII 1921. 261