ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 262
ostalih, 3 sudjeluju u stvaranju Riječke rezolucije i kad se dogovorno bore za ostvarivanje njenih putokaza u onovremenoj hrvatskoj politici. To je vrijeme kad su ta dvojica uglednih političara istodobno i zastupnici u Dalmatinskom saboru u Zadru i općinski načelnici (Ćingrija u Dubrovniku, Trumbić u Splitu). Ako se tome pridoda i napomena da je to vrijeme u kojem se na hrvatskom prostoru s obje strane Velebita (dakle, i u Dalmaciji i u banskoj Hrvatskoj) odigravaju veoma krupni politički događaji, o kojima se mnogo govori u Trumbićevim pismima i koji čine njihov glavni sadržaj, onda je važnost ovih pisama i opravdanost njihova objavljivanja potpuno očita. Čingrijina pisma iz istog perioda pisana Trumbiću objavljena su ranije. 4 Ovim publiciranjem i Trumbićevih pisama pisanih Čingriji njihova se korespondencija u cjelini predočava javnosti. Dok je u Trumbićevoj ostavštini nađeno 65 Čmgrijinih pisama, u Čingrijinoj ostavštini nađeno je samo ovoliko koliko se ovdje objavljuje. Dakle, mnogo manji broj. Hrvoje Morović je s pravom pretpostavio, objavljujući Čingrijina pisma, »da to nisu i sva pisma koja je u tom razdoblju Čingrija uputio Trumbiću«. 5 S još više razloga, upravo zato što znamo koliko je sačuvano Čingrijinih pisama pisanih Trumbiću, možemo pretpostaviti da to nisu i sva pisma koja je u onom vremenu Trumbić uputio Čingriji. Prepisujući i objavljujući Trumbićeva pisma Čingriji, ostavili smo u njima njihovu jezičnu i pravopisnu doslovnost, kao što je to i red. Radi uštede prostora izostavili smo iz njih oslovljavanje na početku i pozdrav na kraju. Stoga je o tome potrebno ovdje dati samo kratku informaciju. U svojim pismima pisanim 1903. i 1904. godine Trumbić oslovljava Čingriju s: »Veleštovani Gospodine!«, a u pismima pisanim 1905. i dalje s: »Veleštovani Gospodine Predsjedniče!«. Poslije Čingrijine ostavke na položaju predsjednika Hrvatske stranke Trumbić ga je ponovno oslovljavao, kao i na početku njihova dopisivanja, s: »Veleštovani gospodine!«. Trumbić je najčešće završavao svoja pisma Čingriji ovim riječima: »Sa odličnim poštovanjem Vami odani Trumbić«. U ponekom pismu Trumbić bi izručio pozdrav i svoje žene Peru čingriji, odnosno izrazio bi i svoj pozdrav čingrijinu sinu Melku. 3 Uoravo začuđuje što Trumbić u svojoj knjizi memoarskog karaktera »Suton Austro-Ugarske i Riječka rezolucija« (Zagreb 1936) uopće ne spominje udio Frana Šupila u stvaranju Riječke rezolucije. Zbog toga je Cingrijin sin dr Melko Cingrija u Svojim memoarima (čuvaju se kao rukopis u sklopu ostavštine M. i P. Čingrije), u petom poglavlju pod naslovom »Novi kurs«, izrazio svoj prijekor Anti Trumbiću, naglasivši: »Ne spomenuti Šupila, dajući prikaz Riječke rezolucije, isto je kao kad bi neko pisao istoriju kršćanstva, ne spominjući Krista.« 4 Hrvoje Morović, Pisma dra Pera Čingrije dru Anti Trumbiću, Izdanje Historijskog arhiva u Splitu, sv. 7, Split 1969. 5 Isto, 232. 262
