ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 248

nemirno vrijeme 1848. Istakao se i na mnogim drugim dužnostima u požeškoj županiji. Miroslav Kraljević bio je u toku 1848. god. županijski bilježnik kada ga je ban J. Jelačić 12. srpnja 1848. imenovao bojnim povjerenikom za Slavoniju. Tu dužnost je obavljao sve do kolovoza 1849. godine. Prvenstveni zadatak bio mu je da opskrbljuje narodnu vojsku i da se brine 0 vojnim bolnicama. Tim zadacima posvetio je sve svoje vrijeme, a zbog teškog stanja u Slavoniji, posebno u virovitičkoj županiji, često traži savjet i pomoć Banskog vijeća i Mirka Lentulaja te putuje u Zagreb 1 virovitičku županiju. O svom poslu izvještava Bansko vijeće ukazujući ponajviše na teškoće oko snabdijevanja i na nerazumijevanje vlastelinstava, što ga je natjeralo da podnese ostavku na povjereničkom položaju 27. prosinca 1848. god. Ostavka nije prihvaćena, nakon čega je dobio odobrenje da izabere jednog pomoćnika za obavljanje administrativnih poslova te poveća naknadu za troškove putovanja izvan županije.

4 M. Kraljević je 26. svibnja 1848. izabran za zastupnika požeške županije.

5 Aktivno je sudjelovao u saborskim raspravama, u kojima se ogleda privrženost Jelačiću, a posebno je to ispoljio za vrijeme boravka Jelačića u Požegi 14. i 15. srpnja 1848. Imenovanjem Kraljevića bojnim povjerenikom ubrzan je rad oko organiziranja narodne straže. Već 28. kolovoza 1848. imenovani su: Tomo Kraljević za potpukovnika narodne straže, Stjepan Uzorinac za četnika, Ognjeslav Bunjik za kapetana, kao i drugi časnici.

6 »Požeška županija imala je tri kotarska bojna središta: Požegu, Pakrac i Pleternicu

... Za brojne potrebe narodne straže izdala je Požeška županija prema nalazima bojnog povjerenika Kraljevića za godinu 1848. svega 5445 forinti, a za 1849. u svemu 9382 for 33 nč«.

7 Pisma prema sadržaju možemo podijeliti u tri skupine zadataka kojima se bavio bojni povjerenik M. Kraljević i banski povjerenik Josip Bunjik po nalogu i u dogovoru s Banskim vijećem, odnosno banskim namjesnikom M. Lentulajem. Šest pisama svojim sadržajem ukazuje na važnost soli, u gospodarskom i političkom smislu, u Slavoniji. Trgovina se odvijala preko solara u Slav. Brodu, Gradiški, Osijeku i Terezovcu. Sol jè u Slavoniju dopremana iz Senja, Karlobaga i Bakra preko Karlovca. Nakon rekonstrukcije Jozefinske ceste (1833—1845) od Karlovca do Senja znatno je pojačan promet, a osobito se razvila trgovina solju i drvetom (hrastove duge). Od tada se Senj mogao takmičiti sa svojim susjedima Bakrom i Karlobagom i prometnicama koje su vodile od mora u unutrašnjost. Senj, Bakar i Karlobag bili su centri u kojima je evala prodaja soli, koja je bila neophodna Vojnoj granici, Hrvatskoj i Slavoniji. Revolucionarni događaji od ožujka 1848. u Slavoniji znatno su utjecali na nestašicu soli ili su pak pojedine solare prodaju soli uvjetovale političkim opredjeljenjem. Josip Bunjik, zastupnik požeške županije, iznio je u Saboru »... da su tamošnje solare (solare u Slavoniji, op. p.) 4 MPK — Zbirka dokumenata Miroslava Kraljevića iz 1848. i 1849., pismo Mirka Lentulaja od 8. siječnja 1849, kut. II, sign. 1129. 5 Julije Kempf, Požega. Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i požeške županije, Požega 1910, str. 271. 6 Isto, str. 284. 7 Isto, str. 293. 248