ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 249

samo tim uvétom dale prostom puku soli, ako se magjarskom ministeri ju podvrgne«.

8 Ova vijest je izazvala raspravu u Saboru, a Bunjik traži da se »shodne naredbe učine«,

9 jer mnogi govore o bratstvu i jednakosti, ali »brat Slavonac mora plat jati 6 forintih, dočim brat Hervat plat ja dva«.

10 Istovremeno se kamena sol u Turskoj prodavala mnogo jeftinije. Vjerojatno zbog toga Bunjik traži da se granica prema Turskoj otvori i omogući trgovina solju. Narodni pokret u Slavoniji znatno je zabrinjavao Sabor. Vojska je slabo snabdijevana, a mađarska propaganda, posebno u virovitičkoj županiji, upućivala je na opasnost od Mađara. Sabor nije imao sredstava da pošalje veći broj vojnika kako bi umirio seljake i onemogućio djelatnost mađarske propagande. U tom revolucionarnom vrenju sol je igrala značajnu ulogu, što se može razabrati iz rasprava u Saboru, gdje je problem soli pokrenut početkom srpnja 1848. Tada je odlučeno da se može uvoziti i sicilijanska sol i da se cijena morske soli »s pol drugom forintom ponizi«,

11 zatim »da graničari s 9 kr na centi jeftinije sol morsku dobivaju, i da sol morska slobodno i u Slavoniju vozi«.

12 U Senju je prodavana kvalitetnija sicilijanska sol i domaća sol. Sicilijanska sol bila je jeftinija, što je uvjetovalo stagnaciju u prodaji domaće soli, a uvoz je bio potreban jer je dopremanje soli iz Trsta i Pirana bilo obustavljeno. Cijena soli u Senju bila je nešto jeftinija, jer su tamo sol kupovali graničari, što je u raspravama u Saboru objašnjavano siromaštvom graničara. Slavonske solare, osječka, brodska i gradišćanska, uskratile su prodaju soli stanovništvu »ako se madjarskom ministarstvu ne podvrgnu«.

13 Time se potvrđuje istinitost vijesti koje je iznio Bunjik, pa je zastupnik Zorić zatražio »da se otvori kor dun na Turskoj, a vi ako hoćete za sol sicilijansku za četiri gornje graničarske regimente ali ne za naše banovačke; ako nam pako ne dozvolite, prinuždeni ćemo biti švercovat«.

14 Uvozu soli iz Turske Sabor se protivio jer bi to štetilo državnoj blagajni. O soli se na sjednicama Sabora raspravljalo u četiri navrata, a jedini djelotvoran zaključak bio je sniženje cijene soli. Zbog stanja u trgovini solju u Slavoniji često su morali intervenirati J. Bunjik i M. Kraljević. Bansko namjesništvo odlučivalo je o svim pitanjima, pa i trgovini solju. Kraljević je nastojao da se teškoće u snabdijevanju stanovništva i vojske otklone. Tako se 18. siječnja 1849. ističe da i e izradio kod Banskog namjesništva da može iz terezovačke solare podizati novac za potrebe narodne straže, ali naglašava da je to nestalan izvor jer može najednom biti puno, a potom ni krajcara, i zato mu bojna kasa mora biti u pomoći, tj. da se revno plaćaju porezi.

15 Krizno razdoblje u snabdijevanju narodnih četa na Dravi nastupilo je u siječnju i veljači 1849, a nedostatak redovnih izvora sredstava natjerao je M. Kraljevića da se obrati narodu, mnogim sucima i zapo8 Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske, 1. VII 1848, br. 68. 9 Isto 10 Isto 11 MPK — Zbirka dokumenata Miroslava Kraljevića iz 1848. i 1849, 15 — 4. VII 1848. 12 Isto 13 Novine, 6. VII 1848, br. 70. " Isto 15 MPK — Zbirka dokumenata Miroslava- Kraljevića iz 1848. i 1849, 37 — 18. I 1849. 249