ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 161
kod Pule (Veruda, V eruta), Virovitica (Verovittica, Veroza), Zadar (Hiadra, ladra, ladria, Jadra, Jedera, Yadra, Zara), Zagreb (Sagdbria, Zagabria Zagrabia) i Zaton kod Dubrovnika (Malfum, Malphum). Da bi naši znanstveni radnici imali što točniji uvid u korespondenciju generala dominikanskog reda s našim krajevima, ovdje, uz neobjavljene, donosimo regeste dvaju većih 22 i nekoliko manjih već publiciranih registara 23 koji su teže pristupačni našoj znanstvenoj javnosti. Na početku svakog registra doneseno je ime generala, generalnog vikara ili prokuratora reda kojima registri pripadaju uz oznaku razdoblja na koje se odnose. Ako nekom generalu reda pripadaju dva ili više registara, njegovo je ime — ukoliko se ne radi o registrima njegovih vikara ili prokuratora reda koji u kronološkom pogledu prekidaju redoslijed njegovih registara —• doneseno samo iznad prvog. Ispod toga je navedeno ime provincije reda iz koje su uzeti regesti te iza prvog regesta broj sveska, list (lat. folium, skr. f.) ili strana (lat. pagina, skr. p.) s kojih su uzeti spomenuti regesti. Jezik ovih regesta je srednjovjekovni latinski s mnogo karakterističnih oblika tog razdoblja, koji su —• ako se nije radilo o očitim pogreškama — doneseni bez ikakvih naknadnih ispravki. Ima tu i nekih netočnosti, posebno kada se radi o osobnim imenima ili o geografskim pojmovima koji su sastavljaču pisma ili regesta kao strancu bili nepoznati. Pisani su kurzivnom goticom koja početkom XVT st. postupno prelazi u humanistiku. Unošeni su u registre obično neposredno nakon sastavljanja pisama prema kojima su napravljeni, pa se tako u većini slučajeva sačuvao strogi kronološki redoslijed. No, bilo je isto tako slučajeva kada nije održan taj redoslijed, što ukazuje na činjenicu da sastavljač regesta — generalov tajnik ili pak general reda osobno 24 — ponekad nije imao pri ruci registar, pa je pojedine regeste u njih naknadno unosio. 25 Kod repisivanja ovih regesta razrješivao sam sve kratice koje bi manje upućenom čitatelju mogle predstavljati poteškoću u čitanju. U oštrim zagradama ( ) donio sam rekonstrukciju svih slova, slogova ili riječi koje je kancelar svjesno ili nesvjesno ispustio a po mom je mišljenju nužna za ispravno razumijevanje teksta. U uglate zagrade [] stavljeni su brojevi svezaka pojedinih registara, latinske oznake lista (f.) ili strane (p.) s koje su preuzeti te oznake godina koje u originalnom registru iz bilo kojih razloga nisu izričito navedene. 22 V. bilj. 1; Reglstrum litterarum fr. Thomae de Vio Caitani O. P. magistri Ordinis 1508—1513, edidit Albertus de Meyer. Institutum hlstoricum FF. Praedicatorum, MOPH XVII, Romae 1935. 23 Registrum litterarum fr. Johannis de Curte procuratoris Ordinis Praedicatorum (1469—1483), MOPH XXI, Romae 1947, str. 17—32; Bortholomoei Cornata, magistri generalis Ordinis Praedicatorum (1484—85), ibid. str. 33—59; Iohannis Clerée, magistri generalis (1507), ibid. str. 60—66; Hieronymi de Rupe Ff deli, procuratoris et vicarii generalis (1520—22), ibid. str. 66—139; Antonii de Ferrarla, vicarii et procuratoris (1523), ibid. str. 140—160; Antonii de Ferrarla, vicarii et viceprocuratorts (1524), ibid. str. 161—184. » Usp. regeste 575, 605, 867, 1117, 1225, 1230, 1231, 1236, 1700. 25 V. regest 484. 1 21 Arhivski vjesnik 161
