ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 158

iz g. 1451—1453.

3 Tek s g. 1474. serija počinje teći gotovo neprekinuto, pa je do nas došlo 293 sveska u vremenskom razdoblju od kraja XIV st. do početka XIX st. Vrijednost je ovih regesta za povijest mnogih zemalja, pa tako i naše, nesumnjiva. To se najbolje vidi iz činjenice što oni sadrže precizne podatke o 850 naših ljudi, od kojih su se mnogi istakli na kulturnom, političkom i religioznom polju, i to u razdoblju od g. 1392—1600, uključivši tu njihovo školovanje, život, djelatnost itd. Oni osim toga otkrivaju mnoge dosad nepoznate pojedinosti o raznim oblicima aktivnosti hrvatskih dominikanaca, koja se nije ograničavala samo na naše krajeve, nego se protezala na mnoge evropske i izvanevropske zemlje uključujući tu i one pod Turcima. Neki su od njih, vjerojatno kao prvi ljudi iz naših krajeva, još u toku XVI st. stigli čak do Meksika

4 i dalekog Perua,

5 i to nedugo nakon njihova otkrića, tako da ovi regesti nadilaze uske okvire jedne redovničke organizacije. Njihovo je značenje tim veće što se golema većina pisama prema kojima su sastavljeni kasnije izgubila, pa su nam danas oni jedini pouzdani izvor podataka 0 postojanju i djelovanju velikog broja ljudi na koje se odnose. Prvi koji se u svom radu ovim regestima obilnije poslužio bio je talijanski povjesničar Michele Piò (f 1644).

6 Međutim, trebalo je proći još dosta vremena da se uoči važnost njihova cjelovitog izdavanja. Tek je početkom ovog stoljeća njemački povjesničar Benedikt M. Reichert počeo sustavno izdavati regeste koji su se odnosili na Njemačku,

7 što je potaklo i druge da pođu njegovim primjerom. Tako je A. de Meyer izdao regeste koji se odnose na dominikansku kongregaciju Holandiju,

8 G. M. Lohr regeste provincije Saksonije,

9 B. Carderi regeste pokrajine Abruzzo u Italiji,

10 R. Loenertz regeste Grčke,

11 B. Ivänyi manji dio regesta dominikanske provincije Mađarske,

12 H. Fenning regeste Irske

13 1 konačno F. Madura regeste Poljske.

14 Regeste pisama poslanih u nekadašnju dominikansku provinciju Dalmaciju djelomično je prije rata izdao mađarski povjesničar Florian 3 To je registar generala reda Guida de Flamochetti. čuva se u Firenzi, Biblioteca Laurenziana, San Marco 866. 4 Usp. regeste 1456, 1457, 1458, 1483. 5 Usp. regeste 1627 i 1628. 6 Piò M., De gli huomini illustri dell'Ordine di San Domenico, parte II, Papiae, Jacobi Ardizzoni et Jo. Bap. de Rossi, 1613. 7 Reichert B., Regesten zur Geschichte der Ordensreform in Oberdeutschland im XIV und XV Jahrhundert. Quellen und Forschungen zur Geschichte des Dominikanerordens in Deutschland, VI (Leipzig 1911), 1—151; VII (1912), 1—93; X (1914), 1—169. 8 Meyer A. de, La congregation de Hollande, ou reforme Dominicaine en territoire Bourguignon, 1465—1515, Soledi 1946, str. 333—401. 9 Lohr G. M., Die Teutonia im IS. Jahrhundert. Quellen und Forschungen, XIX (1924), 1—172. 10 Carderi B., La provincia domenicana d'Abruzzo, detta Provincia di S. Caterina da Siena. Archivum Fratrum Praedicatorum (u daljnjem citiranju AFP) 34, Institutum historicum Ordinis Praedicatorum (Romae 1964), 191—229. 11 Loenertz R., Documents pour servir à l'histoire de la province dominicaine de Grece (1474—1669), AFP 14 (1944), 72—115. 12 Ivanyi B., A Szent Domonkos Rend római központi levéltàra. Levéltàri Közlemények, VII (Budapest 1929), 1—31; Isti, Bilder aus der Vergangencheit der ungarischen Dominikanerprovinz unter Benützung der Zentralarchivs des Dominikanerordens in Rom. Melanges Mandonnet (Paris 1930), II, str. 437^478. 13 Fenning H., Irish material in the registers of the Dominican Masters General (1390—1649), AFP 39 (1969), 249—336. 14 Madura F., Supptementum ex registris litterarum magistrorum et procuratorum generalium (a. 1451—1600). Acta capitulorum provinciae Polonie Ordinis Praedicatorum, I, Pontificium institutum studiorum ecclesiasticorum, Romae 1972, str. 575—692. 158