ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 87

UDK 930.25 (093.2) PRILOZI ZA POVIJEST BUNE KRIZEVACKIH SELJAKA 1755. GOD. Dr Igor Karaman Tijekom 18. stoljeća izbijaju na području civilne i vojne sjeverne Hrvatske mnogi nemiri, otpori i bune seljačkog stanovništva — bilo da se radi o podložnicima na kasnofeudalnim vlastelinstvima ili o krajišnicima u Vojnoj granici. Naročito širok pokret seljačkog stanovništva javlja se u godini 1755, te izravno dovodi do intervencije središnjih državnih vlasti u odnose plemstva i seljaka s obzirom na obaveze feudalne rente: tako u užoj Hrvatskoj stupa potkraj iste godine na snagu tzv. privremeni urbar za Bansku Hrvatsku, dok je na slavonskom području u proljeće 1756. provedena konačna urbarijalna regulacija (tzv. marijoterezijanski urbar za Slavoniju). Po opsežnosti pokreta, oštrini seljačkog istupa, kao i po širim društvenim posljedicama koje je izazvala ističe se među zbivanjima nemirne 1755. godine buna seljačkog stanovništva u križevačkom kraju — na koju se neposredno vezuje nasilnički nastup plemstva i kraljevinske vojske protiv ustaničkih seljaka u vrijeme tzv. »pacifikacije«. Dok je nezadovoljstvo podložnika feudalnim nametima u toku jednog tjedna (od 23. februara do 2. marta 1755) u vatrenom naletu spalilo ili uništilo velik broj vlastelinskih dvoraca, kurija i imanja u posjedu plemstva, zagrebačkog biskupa i nekih samostana, plemićka »pacifikacija« donijela je u dva tjedna (od 3. marta do 18. marta i. g.) palež, opustošivanje, mučenja i pogubljenja cjelokupnom seoskom- življu u kraju između rijeke Lonje i grada Križevaca. Izvorna građa jasno ukazuje na činjenicu da je upravo karakter kaznenog pohoda plemićkih četa naveo bečki dvor na veoma odlučan istup, imenovanje posebnog istražnog povjerenstva (neovisnog od staleških organa Banske Hrvatske) sa zadatkom šireg ispitivanja uzroka nezadovoljstva feudalnih podložnika, što je konačno dovelo i do već spomenute urbarijalne regulacije za područje uže Hrvatske. Pokret križevačkih seljaka bio je opisan već u bilješkama suvremenika, među kojima po opširnosti i točnosti zapažanja treba istaći prikaz križevačke bune u »Annuama« B. A. Krčelića.

1 U kasnijoj historiografiji, koja se pretežno temeljila na ovom prikazu, dolazi ipak do nekih nejasnoća u objašnjavanju toka bune, pri čemu je najviše nedostataka bilo u 1 B. A. Krčelić, Annuae ili historija 1748—3767., (Zagreb 1952, izd. JAZU, u prijevodu dra V. Gortana), str. 173—202. 87