ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 88

pogledu sastava ustanjčkog pokreta, formiranja i pravca kretanja pojedinih grupa ustanika. U svojoj studiji o ovoj buni i istodobnom pokretu krajišnika u susjednim krajevima varaždinskoga generalata nije Lj. Ivančan mogao upotrijebiti najvažniju dokumentarnu građu za zbivanja između grada Križevaca i rijeke Lonje u proljeće 1755. jer je sav materijal posebnog istražnog povjerenja bio privremeno negdje zabačen.

2 Međutim, opsežni i vrijedni spisi te komisije (koja je zasjedala u Zagrebu od maja do septembra 1755) sada se nalaze u fondu »Acta Commissionalia« Arhiva Hrvatske u Zagrebu, te sam služeći se njima pred nekoliko godina objavio prikaz toka križevačke bune i plemićke »pacifikacije«.

3 Istražno povjerenstvo posvetilo je prvi dio svog rada u Zagrebu upravo osvjetljavanju samog seljačkog pokreta i događaja koji su slijedili, a tek nakon toga pristupilo je široj problematici odnosa između podložnika i feudalnih gospodara. Kao rezultat prvog dijela svojih istraživanja povjerenstvo je 27. jula 1755. dostavilo vladarici temeljit prikaz o tim zbivanjima, koji u najvećoj mjeri odgovara stvarnom toku događaja. Budući da je postupak plemstva prema pobunjenim seljacima izazvao neočekivano odlučnu reakciju bečkog dvora, to je uži krug hrvatskog plemstva koji tada drži u svojim rukama upravu u zemlji (pod vodstvom podbana I. Raucha) nastojao od samog početka ustanički pokret i vlastite »pacifikacijske« istupe prikazati u povoljnijem svjetlu po sebe. Zato glavni izvještaji što su ih već u toku mjeseca marta 1755. upućivali banu (odnosno preko njega vladarici) podban I. Rauch ili staleži i redovi veoma reljefno pokazuju na koji način su se tadašnji feudalni vlastodršci u Banskoj Hrvatskoj odnosili prema svojim podložnicima, njihovu nezadovoljstvu nametima i podavanjima, te oružanom ustanku. U konfrontaciji izvještaja povjerenstva i spomenutih prethodnih prikaza plemićkog vodstva dolazi to u minoj mjeri do izražaja; postupak kraljevinskih četa stvarno je ugrozio gospodarski opstanak seljačkog življa u križevačkom kraju, a time doveo u pitanje normalno funkcioniranje javnog poretka — zbog čega je središnja vlast i poduzela posebne mjere za sređivanje prilika. S obzirom na navedeno bit će zanimljivo objaviti u cijelosti najvažnije relacije podbana I. Raucha, te neke spise potrebne za njihovo razumijevanje, uz tekst komisijskog izvještaja o buni i njenoj »pacifikaciji«. Od priloženih sedam dokumenata najveći dio potječe iz fonda »Acta Banalia« u Arhivu Hrvatske u Zagrebu (prilog 1, 2, 3, 4, 5) budući da se radi o dopisima koje banski namjesnik, podban ili staleži i redovi upućuju banu; iz istog je fonda i odluka vladarice o osudi pobunjenih seljaka (prilog 7). Opširni izvještaj istražnog povjerenstva od 27. jula 1755. (prilog 6) nalazi se u protokolima o radu ove komisije.

4 a LJ. Ivanöan, Buna varaždinskog generalata t pograničnih kmetova godine 17SS., »Vjesnik Zem. arkiva«, IV, 1902, str. 151—173, 240—259; V, 1903, str. 65—88. 3 1. Karaman, Prilog velikoj buni križevačkih seljaka god. 1755., »Starine JAZU«, 52, Zagreb 1962, str. 273—297; isti, Postanak i značenje privremenog urbara za Hrvatsku iz god. 1755., »Radovi Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu«, 4, 1962, str. 51—78. 4 Detaljniji opis građe istražnog povjerenstva vidi kod I. Karaman, Pritogr

.... n. dj., str. 274—275). 88