ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 405
manjim brojem priloga unutar jednog predmeta. Smatra se da bi točan redoslijed spisa koji se pripremaju za snimanje već i prije paginacije trebao ustanoviti visokokvalificirani arhivist, jer ni lice koje vrši paginaciju, niti radnik koji snima nisu za to dovoljno kvalificirani. Inače se u ovom laboratoriju vrši snimanje i u razne druge svrhe, ali to radi druga ekipa radnika (ima ih u svemu 8). Tako se radi zaštite snimaju geografske karte. Za snimanje karata većeg ili velikog formata postoji posebna prostorija u kojoj se nalazi aparat za snimanje koji se može prema potrebi pomicati na šinama. Za rasvjetu služe svjetiljke s vertikalno smještenim dugačkim rasvjetnim cijevima, čime se postiže dobra i jednoobrazna rasvjeta objekta koji se snima. Karte se snimaju na plan-film, čiji format ovisi o potrebi, odnosno veličini karte, a zaključno do formata 18X24 cm. Vrlo često izrađuju se fotokopije karata na dokumentnom foto-papiru, čija debljina ovisi o veličini kopije, a prosječno ima debljinu 100—200-gramskog papira. Takve fotokopije su vrlo ugodne za upotrebu jer su tanke, mekane i savitljive, a izrađuju se bez visokog sjaja. Format tih fotokopija je vrlo različit, ovisno o veličini karte i o potrebama. U slučaju da bi trebale biti većeg formata od standardno rezanog papira, rade se na papiru iz role. Plan-filmovi karata i nacrta čuvaju se isto tako u zgradi Glavnog državnog arhiva Bavarske u posebnim pretincima metalnih ormara, u kovertama od prozirnog papira, u vertikalnom položaju (kao kartoteka); na gornjem dijelu svake koverte je signatura karte, tako da se u slučaju potrebe mogu vrlo lako pronaći. Na upotrebu se izdaju prvenstveno filmovi i fotokopije, a originalne karte tek izuzetno. Tu se čuvaju i filmski negativi pojedinih isprava (po jedan snimak ili po nekoliko snimaka u traci i od 3 do 4 snimka). Čuvaju se u posebno izrađenim vrećicama od prozirne plastične mase, sa signaturom na gornjem dijelu, također u vertikalnom položaju. I ti negativi upotrebljavaju se za izradu fotokopija na papiru, tako da se isprave pretežno izdaju na upotrebu u obliku fotokopija, čime je upotreba originalnih starih isprava svedena na minimum. Radi zaštite snimaju se u cijelosti srednjovjekovni kodeksi i rukopisi. S tih snimaka izrađuju se fotokopije na tankom dokumentnom foto-papiru, približno formata A 4 , pa se onda uvezuju. Sada postoje već cijele serije tako fotokopiranih i uvezanih rukopisa, pa se originali i u tom slučaju izdaju na upotrebu isključivo s posebnim obrazloženjem i odobrenjem. Vrše se i razne foto-usluge strankama (mikrofilmovi i fotokopije arhivskog materijala), uz odgovarajuću naplatu. Sam foto-laboratorij je inače vrlo dobro opremljen. Osim spomenuta dva uređaja za snimanje radi sigurnosti postoje još dva, ali su trenutno izvan upotrebe. Postoje aparati za poluautomatsko i automatsko razvijanje filmova, uređaji za razvijanje fotokopija raznih veličina, aparati za kopiranje raznih veličina, uređaji za sušenje fotokopija, aparat za automatsku izradu pozitiv-kopija mikrofilmova i razni drugi. T. Ribkin-Puškadija RESTAURIRANJE DOKUMENATA NA PAPIRU DOLIJEVANJEM — NADOPUNJAVANJEM DIJELOVA KOJI NEDOSTAJU RAZRIJEĐENOM PAPIRNOM MASOM Suština ove metode restauriranja sastoji se u tome da se na dokumente što su smješteni na situ, preko dijelova koji na njima nedostaju dolijeva razrijeđena papirna masa. Pošto se ocijedi suvišna voda, na situ ostaju vlakanca papira, koja se još u vlažnom stanju isprepleću s vlakancima papira dokumenta. Sušenjem i eventualno naknadnim premazi van j em cijelog dokumenta 405
