ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 402

zadovoljavajući za sve vrste dokumenata, niti za sve vrste oštećenja. Naglašeno je jedino da se dolijevanjem ne mogu restaurirati dokumenti pisani tintama topivim u vodi ako se tinta prethodno ne zaštiti, odnosno ne učini netopivom. Bilo je govora i o tome koja je vrsta materijala, odnosno sirovina, najpodesnija za izradu papirne mase koja se primjenjuje pri dolijevanju, treba li je tonirati ili ne, treba li dodavati ljepilo u samu papirnu masu ih je bolje dokumente u cijelosti naknadno premazivati ljepilom, kao i neke druge finese pri samom radu. Nakon ove diskusije predstavnici tvornice Classen-Papertronics Kg 4307 Kettwig prikazali su proizvode svoje tvornice, namijenjene konzervaciji i restauraciji knjiga i dokumenata. Četvrtak, 4. listopada, obećavao je biti najinteresantnijim danom ovog sastanka. Predsjednik ga je već u uvodu nazvao »Tintentag« — dan tinte. Prije podne su dr Gramse iz Geokemijskog instituta Univerziteta u Gottingenu i Günter Brannahl, restaurator Univerzitetske biblioteke u Göttingenu, prikazali rezultate svoje suradnje pri ispitivanju uzroka oštećivanja dokumenata djelovanjem kisele tinte (Tintenfrass), kao i uzroke blijeđenja tinte. Dr Gramse je prikazao mogućnost ispitivanja djelovanja tinte na podlogu pomoću mikrosonde, elektronskog mikroskopa, spektrometra i drugih modernih aparata i metoda. G. Brannahl je uz vrlo lijepe i efektne dijapozitive u boji prikazao oštećenja ođ kisele tinte na dokumentima, njihove uzroke i posljedice. Priredivši uzorke željezno-galnih tinta raznog sastava, nastojali su ustanoviti vezu između sastava tinte i oštećenja koja one mogu prouzrokovati, a isto tako i koje vrste tinta više blijede pod utjecajem raznih faktora. Ne manje interesantno bilo je izlaganje J. Weigla iz Instituta za ispitivanje papira, koji je prikazao međusobni utjecaj papira i tinte, istaknuvši da i kvaliteta samog papira utječe na mogućnost oštećivanja kiselom tintom. Sudionici sastanka su s velikim interesom pratili ova izlaganja, tim više što ova problematika mnogim sudionicima sastanka nije bila dovoljno poznata, a oštećenja na dokumentima od kisele tinte vrlo su aktualna u mnogim arhivskim ustanovama. Poslije podne istoga dana dr Horst Roselieb iz Pelikan-Werke, Günter Wagner, Hannover, održao je izuzetno interesantno predavanje o kemiji starih i novih tinta, navodeći pri tome brojne recepte za pripravu tinta koje se susreću kod srednjovjekovnih autora. Nakon toga su Friedrich Butz, tehnički rukovodilac Instituta za restauriranje knjiga Državne biblioteke Bavarske, i Hans O. Schömann, tehnički rukovodilac laboratorija za restauraciju Glavnog državnog arhiva Bavarske, nastojali prikazati svoja dosadašnja iskustva pri restauriranju dokumenata i knjiga oštećenih od kisele tinte, poslije čega se razvila vrlo živa diskusija. Svi se slažu u tome da je takvim dokumentima potrebna neutralizacija ili barem temeljito ispiranje hladnom ili toplom vodom. O samoj metodi neutralizacije mišljenja su različita, jer svako do sada poznato sredstvo ima svoje prednosti i nedostatke. Što se tiče restauriranja, do sada se pokušalo kasiranje raznim vrstama japanskih papira uz upotrebu raznih vrsta ljepila. Ipak se dolazi do zaključka da je takve dokumente najbolje laminirati, ali prisutni skup nije konstatirao koja bi vrsta folija bila najpodesnija, jer svaka ima isto tako svoje prednosti i nedostatke. Osim toga, u više slučajeva je ista vrsta materijala i postupaka dala različite rezultate pri restauriranju raznih vrsta dokumenata. Bilo je istaknuto i to da na intenzitet oštećivanja dokumenata od kisele tinte, i prije ah i nakon restauriranja, utječu i uvjeti čuvanja. Povišen stupanj vlažnosti bitno utječe na intenzitet oštećivanja. Posljednji dan, petak 5. listopada, bio je posvećen prijedlozima i diskusiji o izobrazbi i usavršavanju kadrova koji se bave restauriranjem dokumenata i knjiga (Schriftgutrestaurator), pitanju koje je u zadnje vrijeme osobito 402