ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 391

VIJESTI UDK 930.25 (061.3) 22/299 XIV KONFERENCIJA OKRUGLOG STOLA ARHIVA (Luxemburg, 15—18. V 1973) Tradicionalni »Okrugli stol arhiva« (»Table ronde des archives«) sastao se u maju o. g. na svoje XIV zasjedanje u Luxemburgu. Prije toga, od 12. do 14. maja, radila je komisija za izradu prijedloga za reformu Okruglog stola i predložila plenarnoj sjednici niz novosti u organizaciji tog međunarodnog arhivističkog skupa, od kojih su najvažnije ove: da svaka zemlja smije poslati na zasjedanje najviše dva predstavnika; da će sudionici najmanje na dvije od tri zadnje konferencije i dalje dobivati pozive; da se o organizacijskim pitanjima glasa po načelu jedna zemlja — jedan glas, a o stručnim pitanjima glasa svaki sudionik lično prema svom uvjerenju; da između zasjedanja poslove Okruglog stola vodi biro od 4 člana, kojemu u formuliranju programa za iduće zasjedanje pomažu tri savjetnika; da se povremeno može, umjesto plenarnog zasjedanja, održati tematska konferencija stručnjaka o nekom aktualnom arhivističkom problemu; da se uvede kotizacija za sudionike. Ti prijedlozi prihvaćeni su, ukoliko ne zahtijevaju promjenu statuta Međunarodnog arhivskog savjeta, na plenarnoj sjednici Okruglog stola 18. V 1973. Na zasjedanju koje prikazujemo bilo je oko 70 sudionika iz 30 zemalja i 6 internacionalnih organizacija. Među njima bio je veći broj direktora glavnih arhivskih uprava ili nacionalnih i saveznih arhiva, kao što to zahtijeva tradicija Okruglog stola. Na prvoj plenarnoj sjednici počastio je arhiviste svijeta svojom prisutnošću veliki vojvoda Jean od Luxemburga, što je prvi put da poglavar države prisustvuje takvom sastanku. Evo najvažnijih misli iz dva glavna referata i diskusije koja se razvila na njihovoj osnovi. Prvi referat Heraldika, sigilografija i administrativna simbolika današnjeg doba u arhivima održao je Christian Gut, direktor arhivske službe grada Pariza, inače tajnik Okruglog stola arhiva. Od 1960. radi međunarodni komitet za sigilografiju, koji će uskoro izdati praktičan vodič kroz nauku o pečatima (Guide pratique de sigillographie). Što se tiče heraldike i čuvanja heraldičkih dokumenata, ima — osim arhiva — i mnogo drugih institucija (biblioteka, muzeja, privatnih društava) koje posjeduju spise s grbovima ili o pravu na grb. U francuskom Institutu za tekstualno-kritička istraživanja (Institut đe recherches et d' histoire des textes) izrađuje se kartoteka svih grbova u Francuskoj, i to između ostalog i metodama elektroničke obrade podataka. Način čuvanja. Sve zemlje čuvaju grbove u fondovima, u kojima se oni nalaze po principu provenijencije. Pod nazivom »grbovi« podrazumijevaju se svi spisi heraldičkog karaktera: grbovnice, grbovnici, spisi raznih komisija koje utvrđuju pravo na grb, itd. Ali postoji i mnogo heraldičkih kolekcija, u koje se uvrštavaju oni grbovi koji su otkupljeni, darovani i preuzeti pojedinačno. U Rumunjskoj i SSSR heraldički se spisi čuvaju u posebnim kutijama, pa čak i u posebnim spremištima, u trezorima ili željeznim ormarima. Tako i u Belgiji. U USA se pohranjuju u deacidificirane košuljice i kutije. U nizu drugih zemalja izdaje se heraldička građa na upotrebu pod strožim uvjetima 391