ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 387

u arhivu do pripreme za moderno tehničko umnožavanje. To je sustav zakonskih odredbi i normi kao i tehničkih i organizacionih postupaka za odabiranje i preuzimanje kao i držanje i zaštitu registraturne odnosno arhivske građe. »ERFASSUNG UND ÜBERNAHME«. To je plansko popunjavanje cjelokupnih fondova i zbirki na osnovi zakonskih odredbi i normi. Preuzimanje registraturne odnosno arhivske građe vrši se u dva stupnja: 1. Preko upravnih arhiva koji se nalaze u sklopu stvaralaca registratura organa, poduzeća i ustanova. 2. Preko nadležnih arhiva koji građu preuzimaju od upravnih arhiva nakon zakonom utvrđenih predajnih rokova. Upravni arhivi preuzimaju registraturnu građu stvaralaca registratura, koji su pod njihovom nadležnošću, u što moguće pravilnijim razmacima na osnovi popisa o predaji koji je vođen od stvaralaca registratura. Predaje se ona građa koja za stvaraoca registrature više nije potrebna. Nadležni arhivi direktno preuzimaju arhivsku građu od stvaralaca registratura prve kategorije koji su pod njihovom nadležnošću a vode je u posebnim evidencijama. Oni preuzimaju u procesu valorizacije utvrđenu arhivsku građu iz upravnih arhiva uključujući njoj pripadajuće liste i naučno obavještajna sredstva. »BEWERTUNG«. Određivanje društvene vrijednosti registraturne građe u cilju odlučivanja o njezinom čuvanju kao i utvrđivanju različitih mjera za osiguranje i obradu registraturne odnosno arhivske građe. Ovaj pojam odgovara našemu »valorizacija«. Valorizacija zahtijeva znanstvene metode i spoznaje povijesne znanosti i arhivističke principe i metode. Ona je kompleksna znanstvena i organizaciona djelatnost. Valorizacija se dijeli na više stupnjeva a polazi od društvene uloge stvaraoca registraturne odnosno arhivske građe. Stvaraoci registratura razvrstani su po granama u tri vrste od strane Državne arhivske uprave DDR tj. u načelu su unutar te tri društvene grane stvaraoci registratura svrstani u jednu od tri kategorije prema njihovoj društvenoj ulozi. To su t. zv. »Muster Liste«. Državni ili nadležni arhivi dobili su zatim zadatak da sve stvaraoce registratura na svom području, prema teritorijalnim osobinama, svrstaju u liste stvaralaca registratura prema njihovoj društvenoj vrijednosti u tri kategorije. Tako je utvrđeno od kojih će se registratura čuvati arhivska građa i u kojem postotku. U istom smislu mogu se stupnjevati i dijelovi stvaralaca registratura. Proces valorizacije sastoji se u odabiranju registraturne u arhivsku građu. Zastupa se mišljenje da u arhiv dođe 1—4% građe. Postoje mogućnosti nekih odstupanja od ovoga ali pretežno mnoštvo registraturne građe može se nakon isteka roka čuvanja kasirati. Na osnovi valorizacije mogu se donositi odluke o redoslijedu, vrsti i stupnju intenziteta osiguranja i obrade fondova. »AUFBEREITUNG«. Jedinstvo valorizacije i obrade registraturne odnosno arhivske građe kao preduvjet za njezino korištenje. Ovaj pojam obuhvaća sve radne procese valorizacije i obrade koji su u pravilu povezani u jedan radni proces, koji počinje već u upravnom arhivu a završava se u nadležnom arhivu sa kartotečnim ili knjižnim inventarom. »ERSCHLIESSUNG«. Sređivanje i popis registraturne odnosno arhivske građe uključujući izradu inventara prema arhivističko-znanstvenim metodama u svrhu njezinog korištenja. Rezultat obrade registraturne odnosno arhivske građe koji se sastoji od bitnih sadržajnih informacija iznosi se u naučno obavještajnim sredstvima. Informacije sadržane u arhivskoj građi ovisne su o povijesnom značaju stvaraoca registrature. Polazna točka obrade je arhivska nadležnost, a zatim ona obuhvaća obrazovanje i razgraničenje fondova u Okvirima arhivske tektonike, unutrašnji red fondova, popis jedinica unutar jednog fonda, opći popis i uključuje izradu naučno obavještajnih sredstava 387