ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 388

različitih tipova. Obrada Državnog arhivskog fonda DDR je regulirana kroz »Ordnung- und Verzeichnungsgrundsätzen für die staatlichen Archive der DDR«. Redoslijed i intenzitet obrade ravnaju se prema vrijednosti arhivske građe i zahtjevima korisnika. Kod jednostavnije odnosno jednovrsne građe može se već kod sređivanja postići dovoljan stupanj obrade. U interesu korištenja će se fondovi sa važnim sadržajnim podacima obraditi kroz više stupnjeva i popisivanjem. Obradi fondova služe također tematski inventari, registri odnosno indeksi. Indeksiranje na osnovi Tezaur odnosno Deskriptor sustava olakšava korištenje fondova. Usto treba povezati i uvođenje elektronske obrade podataka za automatsko traženje informacija. Veće zadaće na obradi fondova rješavaju se u zajedničkom radu više arhiva, a daljni razvitak modernijeg postupka obrade je međunarodna zadaća. »ORDNUNG«. Obrada registraturne odnosno arhivske građe kroz razgraničenje i redoslijed prema arhivističkim principima i metodama. Kao dio obrade sređivanje počinje od registraturne odnosno arhivske građe utvrđivanjem arhivske nadležnosti. U užem smislu sređivanje obuhvaća razgraničavanje i redoslijed fondova jednog arhiva (tektonika), obrazovanje i razgraničenje fondova i njihov unutrašnji red. Sređivanje može također sadržaj arhivskih jedinica obuhvatiti, ako to zahtijevaju razlozi obrade. Sređivanju u pravilu slijedi popis koji rezultate sređivanja utvrđuje. »PROVENIENZPRINZIP«. Princip obrazovanja i razgraničenja fondova prema povijesno uvjetovanoj vezi postanka arhivske građe u okvirima različitih društvenih formacija. Primjena principa provenijencije vodi u normalnom slučaju formiranju jednog jedinstvenog fonda čija građa pripada jednom stvaraocu registrature. Pod određenim uvjetima moguće su ipak i druge forme obrazovanja fondova. »INNERE ORDNUNG« (Strukturierung). Sređivanje jednog fonda kroz razgraničenje i redoslijed arhivske građe prema arhivističko-znanstvenim principima i metodama. Unutrašnji red jednog fonda mora objasniti funkciju i zadatke stvaraoca registrature kao i cilj postanka i vezu arhivske građe. Šema sređivanja može se osnivati na organizaciji registrature i na upravnoj strukturi stvaraoca fonda, ali ona može biti razrađena nezavisno od navedenih zadataka kod modernih institucija koje često mijenjaju strukturu. Sređivanje fondova jednog te istog tipa registratura i njihovo korištenje sve se više racionalizira kroz primjenu metoda sređivanja koji su nezavisni od sačuvanog registraturnog reda. Konkretni postupak u praktičnom radu sređivanja (metode sređivanja) utvrđuje se iz karaktera fonda, vrsti i kvalitetu zatečenog stanja sređenosti i prema svrsi sređivanja. Odatle slijedi primjena određenih principa, intenzitet sređivanja (grubo i fino sređivanje) i redoslijed radova na sređivanju. U pravilu teži se da se unutrašnjim redom obuhvati razgraničenje i redoslijed arhivskih jedinica, a kod vrlo značajnih fondova ili dijelova fondova isti postupak vrijedi i za pojedine spise unutar jedinica. Unutrašnji red jednog fonda može uslijediti prije ili kasnije popisa, a kod određenih grupa spisa može se isključiti popis. Kod popisanih, ali nesređenih fondova (Bärschov princip), može se ograničiti na red kartoteke ako postoji istovjetnost spremišne i popisne signature. »VERZEICHNUNG«. Obrada registraturne odnosno arhivske građe kroz utvrđivanje u njoj sadržanih činjenica u nekom naučno obavještajnom sredstvu prema arhivističkim principima i metodama. Intenzitet i metode popisa zavisni su o vrijednosti registraturne odnosno arhivske građe i stanja predarhivske obrade. Uzimaju se u obzir i vrste dokumenata na pr. povelje, spisi, planovi, karte, filmovi kao i svrha i forma naučno obavještajnih sredstava. 388