ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 335

Dalmaticae, Venetii 1673. Addenda vel corrigenda in »De Regno

.. .«.

49 Tu se, u Lučićevu tekstu, ispred teksta same povelje izrijekom kaže da su povelju sačuvali grofovi Zrinski, kao izravni nasljednici obitelji Šubić, u svom obiteljskom arhivu, koji je od 16. st. dalje bio pohranjen u Čakovcu pošto je Nikola Zrinski dobio u vlasništvo Međimurje s Čakovcem. \ »... Privilegium Banatus maritimi Paulo Bano, Georgio et Mladino fratribus comitibus Breberiensibus heredibus, et successoribus eorum fconcessum anno 1293 apud comités Zrinios eorum gentiles servatum, .. .«

60 Isto tako i Kukuljević, koji je tu povelju objavio u opširnijem regestu, gotovo u izvodima, u svojim Regesta documentorum regni CSD saec. XIII, navodi u bilješci da je isprava postojala u arhivu obitelji Zrinski, odnosno tako se, čini se, može zaključiti iz teksta njegove bilješke: »Lucius: Mem. di Trau in additamentis p. 63 E x. archivo Zrin i a n a.« (!)

51 Idući tim tragom, Miroslav Kurelac naišao je na glavni izvor tih prijepisa i same povelje u Stemmatographiji Marka Forstala, augustinea, »tajnika i historiografa obitelji Zrinski«, odnosno u obiteljskom arhivu grofova Zrinskih u Čakovcu, kako je to prikazao u svom radu lllyricum hodiernum Ivana Lučića i ban Petar Zrinski: »Forstal je od Lučića dobivao podatke i za uzvrat mu slao one u vezi s obitelji Zrinski. Forstalu je bio dostupan arhiv obitelji Zrinski u Čakovcu, pa u svojoj 'Stemmatographii' često navodi da se pojedini dokument ili povelja koju citira, ili čak donosi u cijelim, nalazi u 'Csaktoriensis Pinacotheca' ili 'Cartophylacium Chacatoriensis' ... Tom arhivu pripadala je i povelja kralja Andrije II (III) iz 1293. kojom kralj podjeljuje naslov 'Banus Maritimus' Pavlu Bribirskom, njegovoj braći i nasljednicima, a koju je Lučić kako sam kaže vidio. Forstal je u svom djelu 'Stemmatographia' donio čitav tekst ove značajne povelje, i pri tom naveo da se ona čuva u 'Cartophylacium Chacatoriensis' pod 'Num. 490' .. .«

52 Kurelac dalje navodi da se jedan prijepis (pisan vjerojatno »Vitezovićevom rukom«) čuva u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu,

53 a da se original nalazi u Beču, »u Državnom arhivu

... Fasc. Hung. 280...«. Međutim, u međuvremenu ta je građa otišla 1936. god. u Državni arhiv u Budimpešti, a zatim je 1960. god. izručena Arhivu Hrvatske u Zagrebu. Tu selidbu građe, do koje je došlo nakon konfiskacije dobara i arhiva obitelji Zrinskih i Frankopana, kratko je prikazao F. Hauptmann u svom izvještaju Jugoslavensko-mađarski arhivski pregovor i njihovi rezultati.

54 Tu je dao i kratak pregled sadržaja tog svežnja (fasc. 280), u kojem se nalazi i Forstalova Stemmatographia comitum de Zrin, ali i niz prijepisa i rukopisa, bilježaka i pisama koji su upotrijebljeni za izradu konačnog « I. Lucius, n. dj., str. 63. i d. » Isto, str. 64. 51 I. Kukuljević, Regesta documentorum

.. ., reg. br. 1538. 52 M. Kurelac, n. dj., str. 147. a Forstal, Stemmatographia, rukopis u NSBZ, sign. R — 3031. 54 F. Hauptman, Jugoslavensho-madarski . arhivski pregovori i njihovi rezultati, »Glasnik društva arhivskih radnika BiH«, br. 1. 335