ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 336

teksta same Stemmatographije. Među tim spisima nalazi se još jedan prijepis povelje Andrije III iz 1293. (fol. 22/23). Kako ćemo vidjeti, tekst se ovog prijepisa neznatno razlikuje od onog u Stemmatographiji, ali se oba veoma mnogo razlikuju od onog koji donosi Lučić.

55 Ipak, u svakom slučaju jasno je da je Lučić dobio svoj tekst od Zrinskih, odnosno od Forstala, samo je teško ustanoviti da li su neka kraćenja u intitulaciji vršena Forstalovom ili Lučićevom rukom. Svakako je sam postupak prepisivanja i analiza tih naoko neznatnih razlika zanimljiv jer se još jednom pokazuje kako pri prepisivanju s nama nepoznatog originala može doći do različitih varijanti teksta, zapravo najčešće protokola i eshatokola povelje, što ponekad može dovesti u sumnju čak i sam glavni tekst povelje, iako to s ovom poveljom do najnovijeg vremena nije bio slučaj.

58 Međutim, u Arhivu Hrvatske pronašao se još jedan veoma vrijedan tekst, odnosno ovjerovljeni prijepis ove povelje, i to prijepis ovjerovljen potpisom Lučićeva suradnika I. Cuparea, kojega M. Kurelac u navedenom radu spominje kao ovjerovitelja i drugih listina koje su bile prepisivane za Lučića.

57 Taj se tekst razlikuje od dosadašnjih tekstova po tome što ima potpuniju intitulaciju, kao i Forstalov tekst u Stemmatographiji, za razliku ođ Lučićeva i Smičiklasova teksta, ali ima također i sva ona mjesta koja je Forstal, kako ćemo kasnije još detaljnije razmotriti, namjerno ispuštao. Prema tome možemo zaključiti da se u ovom prijepisu I. Cuparea nalazi najpotpuniji, relativno integralni tekst povelje, bar toliko koliko mi danas tu povelju uopće možemo rekonstruirati na osnovi ovih prijepisa i bar tako dugo dok se eventualno ne pronađe izgubljeni original povelje. Tekst ovog dokumenta što ga je ovjerio I. Cupareo donijet ćemo zajedno s potrebnim varijantama koje pokazuju razlike prema tekstu koji je objavio Smičiklas u »Codexu diplomaticusu«, u dodatku iza ovog poglavlja, zajedno s drugim osnovnim tekstovima, odnosno prijepisima ove povelje i njihovim međusobnim varijantama. Da bi ovaj pregled izvora bio potpuniji, spomenut ćemo da postoji još jedan rukopis Stemmatographije i još neki Forstalovi rukopisi u Sveučilišnoj knjižnici u Budimpešti u »Collectio Hevessiana«, tomus XXVII. To su: 1. Stemmatographia Mavortiae comitum de Zrin 2. Mors Nicolai Zriny a. Christi 1664, aetatis suae LVI 3. Epitaphia quadam, posuit Leopoldus Nicolao Zrinio, fideli clienti 4. A Gothorum seu Slavorum regibus descendunt Zrinyi.

58 Možemo pretpostaviti da se i u ovom prijepisu Forstalove Stemmatographije također nalazi i prijepis naše povelje, i to najvjerojatnije isto onako cenzuriran kao i ova dva što se nalaze u Zagrebu. 55 Forstalov tekst iz rukopisa u Sveučilišnoj biblioteci <v. bilj. 53), tj. varijante od Smičiklasova teksta u SCD VII, navodi vrlo precizno S. Antoljak, n. dj., str. 12. 56 Smičiklas naglašava »u ovom obliku« (SCD, VII, str. 164), te očito pomišlja na eventualan diplomatički falsifikat, a nikako ne historijski. W 57 M. Kurelac, n. dj., str. 149. Na rukopis I. Cuparea upozorio me je M. Kurelac, koji ga je pronašao u Arhivu Hrvatske u Zagrebu, zbirka DMV, series B, kut. 1. 58 Vidi u evidencijama u Arhivu Hrvatske (d. AH). 336