ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 334

predstavljati »prvorazredni izvor

45 ni za povijest toga razdoblja, niti za razumijevanje politike bilo Šubića, bilo kralja Andrije, a pogotovo ne za neovisnog i ponositog bana Pavla. Pri tom je prof. S. Antoljak, kako ćemo kasnije još podrobnije vidjeti, vrlo pažljivom analizom povelje uočio jednu pomalo neobičnu i začuđujuću činjenicu da povelja baš ne predstavlja tako veliku dobit za Šubiće

46 kako su to do sada mislili svi koji su o toj povelji pisali, veličajući neobičan naslov i čast nasljednog bana. Pri tome su slabije uočavali poraznu težinu uvjeta koji su u njoj navedeni i koji bi, kad bi se stvarno proveli,, značili gubitak neovisnosti Šubića i vjerojatno čak i njihov pad. . Prof. S. Antoljak, međutim, nije pošao u zaključivanju logičan korak dalje, jer je, odbacivši svaku vrijednost povelje, odbacio i potrebu razrješavanja uzroka koji su doveli do njezina postanka, pa tako i potrebu utvrđivanja njezina eventualnog autora. Naime, budući da prema zaključku S. Antoljaka povelja sadrži veoma štetne uvjete za moć i vladavinu Šubića, to s druge strane moramo uočiti da su to upravo izvrsni i optimalni uvjeti i korist za Arpadovića Andriju II (III) Mlečanina. Po logici stvari, ako ćemo falsifikatora ili legalnog tvorca povelje, njena bilo legalnog ili ilegalnog izdavača, tražiti kod onoga tko bi iz nje mogao izvući maksimalnu korist i u njezinu tekstu naći dobre uvjete za sebe, to bi tada ova povelja izvrsno odgovarala baš samom kralju Andriji. To je ujedno uglavnom sve što bismo mogli pronaći u našoj starijoj i novijoj historiografiji i kritici izvora o vrijednosti i autentičnosti podataka naše povelje. Većina povjesničara za sada ne dovodi u sumnju izvornu vrijednost i autentičnost povelje, s izuzetkom S. Antoljaka. U standardnim djelima, kao što su Historija naroda Jugoslavije

41 i popularna Ilustrirana povijest Hrvata,

48 autori preuzimaju podatke iz povelje bez obzira na spomenutu Smičiklasovu primjedbu o njezinoj formalno sumnjivoj diplomatičkoj strukturi. Time bi ovaj pregled literature bio završen. U idućem poglavlju bit će prikazan pregled izvornih tekstova za našu povelju radi utvrđivanja njena relativno integralnog teksta. PREGLED IZVORA ZA UTVRĐIVANJE IZVORNOG TEKSTA POVELJE Kako je već ranije rečeno, ova je povelja sačuvana jedino u prijepisu, ' odnosno u nekoliko prijepisa iz 17. st., dok sam original nije sačuvan, iako se ne može sa sigurnošću tvrditi da je pitanje sačuvanosti originala posve riješeno, kao što ćemo opširnije objasniti nakon kraćeg pregleda prijepisa koji su nam za sada dostupni. Kako je poznato, najstariji tiskani tekst ove povelje nalazi se objavljen u Lučićevim dodacima i ispravcima njegove velike povijesti Hrvatske De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, koji su tiskani pod naslovom Addenda, vel corrigenda in Opere de Regno Dalmatiae et Croatiae kao posebni dodatak jednom drugom Lučićevu djelu, Inscriptiones « Isto, str. 47. «* Isti, n. dj., str. 11. i 12. « V. bil}. 3; J. SIđak, n. dj., str. 710. * Ilustrirana povijest Hrvata, Zagreb 1871. 334