ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 330

Kod starijih hrvatskih, zatim kod ugarskih i drugih stranih pisaca i historiografa iz XVII i XVIII stoljeća (kao npr. kod Ratkaja,

11 kod Charlesa Dufresnea du Cangea,

12 E. Reuscha,

13 C. F. Palme

14 ili genealoga Wagnera,

15 koji povelju uopće ne spominju, nego samo na pojedinim mjestima govore o Pavlu Šubiću, koga nazivaju banom ili dinastom, kao npr. Palma,

16 ili o Mladenu Šubiću, kojega Ratkaj naziva »Princeps Dalmatiae«)

17 problem se uopće ne postavlja. Za njih kao da je samo po sebi jasno da Pavla na banskoj stolici nasljeđuje Mladen. Pouzdaju se vjerojatno na Lučića ili na splitskog kroničara Mihu Madijeva de Barbesanisa,

18 kojega citira genealog Wagner u svojoj genealoškoj radnji o Zrinskima.

19 Pa i Vitezović, koji je sigurno točno poznavao Lučićeva djela i njegov tekst povelje kralja Andrije, u svojoj Banologiji zadovoljava se konstatacijom da je Pavao Šubić bio nasljedni ban na temelju povelje Andrije III, bez ulaženja u problematiku povelje i motivaciju kralja Andrije: »An. 1293. Paulus banus, qui supra, comes breberiensis, Georgius et Mladinus fratres eiusdem Pauli bani, ab Andrea III banatu maritimo in perpetuum donatur.«

20 Slično tako i du Gange samo spominje povelju, bez ulaženja u problematiku koju ona postavlja: »Paulus comes Spalatensis, Clissiae et Ostroviciae Dominus, eiusque frater, Nicolaus e comitibus Breveriensibus de génère Subich, anno MCCLXXV, Dalmatiae et Croatiae bani, quorum is, Bosniam a Stephano rege Rasciae receptam, Iadramque ereptam Venetis, Hungariae reddidit, earn ob causam; anno MCCXCII; ab Andrea III rege, banus maritimus Bosnaeque Dominus nuncupatus. Namque maritimam Dalmatiae oram banatus maritimi nomine, iureque hereditario, propter res praeclare gestas, ab eo accepit.«

21 Du Cange, prema tome, ne ulazi u problematiku da li je ta povelja za Šubiće bila korisna, ali daje vrlo jasnu informaciju o njezinu pravnom značenju i sadržaju. Iako Krčelić u svojim Notitiae praeliminares Panonniae veteris

.. .

22 na mnogo mjesta citira Lučićeva djela, osobito De regno Dalmatiae et Croatiae ali i Memorie istoriche di Tragurio, ipak nije prenio iz niih mnoge važne podatke o bribirskim knezovima, osobito o banu Pavlu. Svakako ga se dojmio opći zazor spram vladavine bribirskih knezova, koji se zbog narušavanja autonomije dalmatinskih gradova osjeća i u Lučićevim djelima i u izvornom tekstu kronike Miha Madijeva de 11 Batkay, Memoria Regum et Banorum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavonlae inchoata ab origine sua et usque ad vresentem annum 1652 deducta . . ., Beč 1772, str. 70—72. 12 Charles Dufresne, sieur du Cange, Historla Regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavonlae, Bosnlae, Servlae atque Bulgariae, str. 159. i 216. 13 E. Reusen, Alter und Neuer Staat des Königreich Dalmatien . . ., Nürnberg 1718, str. 100. 1 d. 14 Carolus Franciscus Palma, Notitia rerum Hungarlcarum, ed. III, pars. I, Budae 1735, Str. 756—758. 15 Carolus Wagner, Collectanea Cenealoglco — Historica tllustrium Hungariae famlllarum, Budim 1778, cap. X, De Zrlnlo, str. 114. i d. 14 Palma, n. dj., str. 756. » Ratkaj, n. dj., str. 72. 18 Wagner, n. dj., str. 117; i Schwandtner, Scriptores rerum Hungarlcarum, vol. III, str. 636. i d. 19 Wagner isto. 20 P. Ritter Vitezović, Banologta, rukopis u NSBZ, sign. R — 3457. 21 Ch. du Cange, n. dj., str. 216. 22 A. B. Krčelić, Notitiae praeliminares . . ., str. 229. i d. 330