ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 317

st. rijetko uz crkvu. Njemu, najzad, nije u interesu da ona bude jača od njegovih velikaša. Zbog nesigurnosti tog prihoda crkva nalazi već u XIII st. — a možda i prije — izlaz u zakupu. Naime, ona se obično odriče potpunog desetinskog prihoda i pristaje na zakup nekih desetinskih naturalnih podavanja. Posebnim ugovorima crkva prenosi pravo ubiranja desetine na vlastelu uz uvjet da joj ona svake godine isplaćuje dogovorenu svotu. Ne smijemo očekivati da će XVI st. donijeti u tom pogledu neku promjenu. I vladar i velikaši imaju dobar izgovor kad crkvenu desetinu zadržavaju za sebe: oni je, kako ponekad ističu, upotrebljavaju za uzdržavanje krajiških utvrda. Za crkvu je svakako kobno što vladar raspolaže nekim ošasnim ili konfisciranim dobrima, od kojih u ugarskim i hrvatskim zemljama ubire sam i desetinu. To načelo nastoji provesti već u početku svog vladanja i Ferdinand Habsburgovac. Upravo njegov postupak s kaptolskom desetinom na susjedgradsko-stubičkom posjedu pružit će priliku i kasnijim vlasnicima tog vlastelinstva da desetinu prisvoje kao svoj prihod. Naime, već 1531. Ferdinad se ljuti na Stjepana Dešhaza što desetinu sa Susjedgrada i Stubice nije izručio njegovu tajniku Ivanu Maju. Jer on mu je još 1529. prepustio »decimas et quartas ex cathedraliatu Zagrabiensi« i zato se Dešhaz ne treba osvrtati na bilo čije povlastice i prava.

358 Međutim, Ferdinadove se zapovijedi u Slavoniji ne poštuju odviše, i zato se Dešhazovi nasljednici ne ustručavaju zadržati kaptolsku desetinu. Još prije nego što je Susjedgrad sa Stubicom založen Luki Sekelu, kaptol se tuži (1542) da već nekoliko godina ne prima »prouentus decimales«.

359 Ne uzevši uopće u obzir da je i on po volji raspolagao desetinskim prihodima, Ferdinand nalaže susjedgradskom upravitelju Krsti Gnojevskom da smjesta plati desetinu i nadoknadi kaptolu prihod. Međutim, novi zakupnik Luka Sekel, koji po Ferdinandu vu dopuštenju (nostra annuencia) najprije drži i desetinske prihode, mora ih ipak kasnije predati kaptolu. Na molbu kanonika Ferdinand nalaže Luki Sekelu »quatinus vniuersas decimas, tam vinorum et frugum, quam etiam aliarum rerum decimari solitarum

... iuxta veterem bonam consuetudinem in praescriptis bonis et pertinenciis castri Zomzedwara et castelli Zthwbycza... connumerandas atque exigendas v permittere et per tuos officiales banowçzy vocatos, more hactenus semper obseruato, integre aministrari facere debeas et tenearis«.

360 No treba posebno upozoriti na to da postupak susjedgradsko-stubičkog vlastelina s kaptolskom desetinom nije u XVI st. osamljen. Daleko bi nas odvelo kad bismo nabrajali sve neprilike koje zagrebački biskup i kaptol imaju u XVI st. zbog toga što slavonski i hrvatski velikaši ne plaćaju desetinu. Čini se da je u petom desetljeću neposluh velikaša tako općenit da se predstavnik zagrebačkog biskupa u prosvjedu pred zagrebačkim kaptolom suviše ne trudi nabrajajući sve »prestupnike«. . r Jer on imenuje najprije bana Nikolu Zrinskog, zatim J^tjepana Blagaj- \ i> skog, Petra Keglevića, Nikolu i Petra Erdeda, zatim i »neku drugu gospodu i plemiće kraljevine Hrvatske i Slavonije« koji su, doduše, biskupu obećali desetinu, ali je nisu platili.

361 Pismo što ga Ferdinand upućuje pet 358 Monumenta Habsburgica, II, str. 31. 339 Monumenta Habsburgica, III, str. 110. 360 Monumenta Habsburgica, III, str. 281. m Monumenta Habsburgica, III, str. 499, g. 1544. 317